Godinama su kružile priče da je mumija vanzemaljca, pronađena u Egiptu, smeštena u grobnici pored velikog faraona.
Telo je savršeno očuvano, a pažljivo mumificirani vanzemaljac je pronađen zakopan u drevnoj piramidi. Misteriozno stvorenje visine između 150 i 160 centimetara je pronašao arheolog dr Viktor Lubek u blizini Lahuna istražujući malu piramidu nedaleko od grobnice faraona Senusreta II.
Međutim, ova činjenica nije otkrivena odmah.
„Mumija koja se čini da je vanzemaljska, datira pre više od 2000 godina, a čini se da je humanoid“, rekao je izvor iz Egipatskog Odeljenja Starina (Egyptian Antiquities Department), koji je ustupio podatke i fotografije, ali je to učinio pod uslovom da ostane anoniman.
Neki online izvori kažu da je to vrsta – biće koje karakterišu krzno i reptilska obeležja, kao što su i njegove oči, prevelike i ovalnog oblika. Natpisi na grobu mumije su pokazali da je bio kraljev savetnik po imenu Osirunet, što znači ‘Zvezda poslata s neba‘. Mumificirano telo je pokopano s velikim poštovanjem i negom, zajedno s nekoliko čudnih objekata nedaleko od arheološkog muzeja, a koje stručnjaci ne mogu identifikovati.
Pre 35 miliona godina, asteroid prečnika 7 km pao je na severu Sibira. Iza sebe je ostavio dolinu prečnika 100 km i neočekivani poklon: najveće zalihe supertvrdih dijamanata na svetu. SSSR za ovo zna od 1960-ih, a svet tek od pre nekoliko dana.
Popigajska dolina ima prečnik od 100 km i nalazi se na granici Krasnojarskog kraja i Jakutije, na jugoistoku od poluostrva Tajmir. Ekspedicija Svesaveznog geološkog instituta „Karpinski“ pod rukovodstvom Viktora Masajtisa sredinom 1960-ih je došla do zaključka da je dolina meteoritski krater. Kasnije su naučnici utvrdili da je krater nastao pre oko 35 miliona godina, kada je na ovo područje pao asteroid prečnika oko 7 km.
Na mestu pada meteorita je još Masajtisova ekspedicija otkrila impaktne slojeve minerala koji su se rastopili prilikom udara meteorita, a među njima i „prilično neugledne“ dijamante.
Prema Pohilenkovim rečima, ovi naučni radovi su tada proglašeni za državnu tajnu: „Rezultati istraživanja stizali su direktno u Politbiro, bez znanja ministra geologije“. Ali kada se ispostavilo da se pronađeni impaktni dijamanti mogu koristiti samo u tehnološke svrhe, odlučeno je da se ta nalazišta ne industrijalizuju.
Neobični dijamanti
Krajem 1970-ih su naučnici iz kijevskog Bakuljevog instituta za supertvrde materijale došli do zaključka da popigajski impaktni dijamanti po abrazivnim svojstvima daleko nadmašuju sintetičke i prirodne dijamante.
Stručnjaci instituta „Soboljev“ su pre tri godine zajedno sa ukrajinskim kolegama obnovili te eksperimente.
„Prašina od impaktnih dijamanata ima dvostruko bolje abrazivne pokazatelje od prašine sintetičkih dijamanata, kao i od prašine najtvrđih primeraka prirodnog dijamanta. Pojedini uzorci su tvrđi i 2,4 puta“, rekao je akademik.
Proučavanje strukture ove supstance pokazalo je da se ona veoma razlikuje od strukture „običnih“ dijamanata.
„Ispostavilo se da je to vrlo složeni agregat (masa u kojoj su sjedinjene dve različite molekularne strukture), u kome preovlađuju dve faze: prva je standardni kubni dijamant, a druga – heksagonalna faza ugljenika, poznata kao šestougaoni dijamant ili lonsdejlit (lonsdaleit). Ona je tvrđa i kompaktnija od običnog dijamanta i nastaje na većim temperaturama i kod većeg pritiska“, rekao je Pohilenko.
Šestougaoni dijamant je jedan od oblika kristalne strukture vodonika, pronađen 1960-ih godina. Njegovi atomi nisu vezani u tetraedarsku, nego u šestougaonu strukturu. To su listovi slični grafenu, ali bliži jedan drugome i vezani vrlo čvrstom hemijskom vezom.
„To uopšte nije dijamant. Tvrdoća ove faze (lonsdejlita) je za 54% veća od tvrdođe dijamanta, a pošto se ovde radi o kristalitima tetraedarskog dijamanta i lonsdejlita u nano veličinama, onda je to vrlo „lepljiva“ matrica koja popigajskom impaktitu daje tako visoka svojstva. Pojedini uzorci sadrže i do 70% lonsdejlita“, istakao je akademik.
On je objasnio da je ova materija nastala od grafita u trenutku pada Popigajskog meteorita, kada je pritisak dostigao 1,5 miliona atmosfera, a temperatura oko 3 hiljade stepeni.
Rezerve
Zasada su u Popigajskoj dolini istražena dva nalazišta: Udarno i Skaljno. Rezerve prvog nalazišta se procenjuju na 7 milijardi karata, a drugog na 140 milijardi karata.
Pohilenko je podvukao da su rezerve Skaljnog 30 puta veće od svih rezervi „običnih“ dijamanata u celom svetu, koje se procenjuju na 5 milijardi karata. Površina Skaljnog je vrlo mala i iznosi svega 0,3% površine celog kratera.
„Obzirom na sadašnju potrošnju sintetičkih dijamanata u industriji, ukupne rezerve kratera mogle bi da budu dovoljne za naredne 3 hiljade godina“, rekao je akademik.
Prema njegovoj proceni, tržišna cena popigajskih impaktita može da iznosi 2-2,5 dolara za karat, a imajući u vidu postojeće tehnologije cena koštanja bi iznosila 0,6-0,7 dolara za karat. Na Skaljnom nalazištu jedna tona naslaga sadrži od 20 do 100 karata dijamanata.
Direktor Instituta za geologiju i mineralogiju saopštio je da će naučnici u najskorije vreme organizovati novu ekspediciju u Popigajsku dolinu.
Jeste li spremni čuti nešto uistinu nesvakidašnje i u prvi mah toliko nevjerojatno i nepojmljivo što će, prilično sam siguran, u svakome od vas automatski izazvati neku vrstu instant reakcije – od podsmjeha, nevjerice, zaprepaštenja pa možda čak i ljutnje – tvrdnju koja će izazvati jedno od vaših temeljnih uvjerenja o prirodi stvarnosti u kojoj živimo? To je nešto što mi se prije više od godine dana jednostavno pojavilo u svijesti kao fascinantna ali istodobno i vrlo zanimljiva mogućnost. Naime, što ako niti jedna država na svijetu ne posjeduje atomsku bombu, i ako ju nikada nije posjedovala i ako je cjelokupna priča o nuklearnom oružju samo mit?!?
Zvuči suludo, zar ne? Čak i nečuveno! Sve što znamo o životu i nuklearnoj energiji od rođenja nam bez sumnje ukazuje na to da je nuklearno oružje stvarno, sve novine i televizije nam to potvrđuju. U toj mjeri da to uopće nikada ni ne propitujemo. U krajnjoj liniji, imamo i nuklearne elektrane, zar ne? Prije nego što nastavim, reći ću vam kako sam uopće došao na tu ideju. Znam da sam prije nešto više od godinu dana razmišljao o tome kako je prije dvije godine, nakon onog incidenta kad je Sjeverna Koreja napala Južnu, dan poslije zaprijetila da će upotrijebiti i nuklearno oružje ako se ovi približe njihovoj granici čak i milimetar. No, zanimljivo, sve je ostalo samo na tome i cijela se priča vrlo brzo stišala. Znam da me u tom trenutku pogodila jedna zapanjujuća misao: nije li čudno da u 67 godina dugom periodu nakon II. Svjetskog rata nitko nikada nije upotrijebio nuklearno oružje niti u jednom jedinom slučaju, a vođeno je toliko ratova! Razmislite malo o tome. Zar je moralno pitanje upotrebe takvog oružja samo po sebi dovoljno da zaustavi one koje ga imaju da ga upotrijebe u svoju korist, i da li je moralno pitanje ikada igralo kakvu ulogu u bilo kojem ratu?
Glavno pitanje je, kako uopće možemo znati da atomska bomba doista postoji? Uostalom, što mi zapravo i znamo o atomskoj bombi? Osim toga da je navodno bačena na Hirošimu i Nagasaki i da su ju kao veliki pobjednici rata bacili Amerikanci i kroz tešku medijsku propagandu o njezinoj razornoj moći i sposobnosti da uništi svaki oblik života stvorili mit o svojoj vojnoj nadmoći, te ogromne tajnovitosti, kao i fame “hladnog rata” gdje je u Americi i SSSR-u desetljećima vladala trajna histerija od straha tko će ju prvi aktivirati, pojačana brojnim živopisnim scenarijima i “nabrijavanjima” od strane Hollywoodske “tvornice snova”, znamo vrlo malo. Zašto snimati toliko mnogo filmova o nuklearnom oružju i katastrofama, ako se ne pokušava nekoga uvjeriti u nešto. Ili, još bolje, zastrašiti nekoga? To je vrlo slično masovnom snimanju filmova i serija o islamskim terorističkim napadima da bi se u kolektivnom umu poduprla tanka priča da je terorizam stvarna prijetnja.
Jednako tako, ta ideja o nuklearnom oružju je toliko duboko usađena u našu psihu da odmah kad spomenemo atomsku bombu, u umu većine ljudi se pojavi slika famoznog “gljivastog oblaka” koji se najčešće povezuje s njezinom eksplozijom i scene iz postapokaliptičnih filmova gdje sve leži smrvljeno u ruševinama.
Klasični primjer takve službene teatralne indoktrinacije sa specijalnim efektima možete vidjeti u sljedećem isječku koji prikazuje navodno bacanje bombe na Hirošimu.
Ali onda mi se postavilo jedno još jače pitanje: Ako je to doista tako snažno i destruktivno oružje da u trenutku pretvori svakoga u pepeo i izloži smrtonosnom djelovanju radijacije i nezamislive topline, tko je bio dovoljno lud da snima testove atomskih bombi koji su navodno provedeni u 40-im i 50-im godinama? I kako su te iste snimke preživjele u kameri koja je trebala biti rastaljena zajedno sa svim ostalim objektima koji su se nalazili u neposrednoj blizini? A ako već ne rastaljena, onda bi barem trebala prestati funkcionirati pod utjecajem elektromagnetnog pulsa koji atomska eksplozija navodno generira. I uostalom, ako testiranja tih bombi imaju podjednak učinak u vidu radijacije i stvaranja enormne topline kao i prava bomba, kako to da se ona provode sasvim bezbrižno i nikog to ni najmanje ne zabrinjava?!
Ja se sjećam da su mi kao malome rekli da moram biti u kući nakon što je eksplodirala nuklearna elektrana u Černobilu jer je navodno radioaktivni oblak nošen vjetrom došao do Hrvatske! Ako je to onda bila tragedija i opasnost, ne vidim kako detonacija bombi na testiranju nikome ne predstavlja problem, štoviše, to se čak i snima!
Tada mi je pala na pamet ideja da sigurno mora postojati još netko tko je došao do sličnih zaključaka ili izrazio slične sumnje o postojanju nuklearnog oružja.
Surfajući netom, naišao sam na stranicu Nukelies.org (nuklearne laži) koja pruža detaljan i opširan pristup ovoj tematici. (Preporučam da istražite taj forum. Ovdje je link na vodič foruma). Izmeđuostaloga, na stranici je izloženo nekoliko zaista zanimljivih teza koje ukazuju da nešto doista ne štima u cijeloj toj priči o atomskim bombama. Primjerice, počevši od evidentno montažiranih pokusa atomskih eksplozija iz 50-ih godina koje sadrže pregršt sitnih nedoslijednosti i “readateljskih propusta”.
Zatim, tu su slike iz Hirošime i svjedočanstvo Japanke Atsuko Tsuijoke iz knjige Arate Asade “Djeca atomske bombe” koja je živjela 600 metara od epicentra eksplozije i koja tvrdi da je sve bilo u vatri, što ukazuje da su Hirošima i Nagasaki bili bombardirani običnim bombama, a da je “slavna” eksplozija gljivastog oblaka bila tek bomba napravljena vjerojatno od TNT-a i kombinacije drugih vrsta eksploziva.
Štoviše, govori se o tome da je već tri dana poslije eksplozije u Hirošimi obnovljen promet i da rezultati testiranja pokazuju da nema nikakvih genetskih mutacija u potomcima onih koji su preživjeli eksploziju. Zapravo, na toj stranici tvrde da je ideja radijacije tek kasnije uvedena kako bi se atomskoj bombi i svemu što nosi naziv “nuklearno” dalo auru straha i iznimne opasnosti.
I doista, ideja o tome da se radijacija prenosi vjetrom je iznimno snažan način da se utjera strah u kosti, a postavljanje jednog od ovakvih znakova odličan način da se bez objašnjenja i muke određena mjesta zaštite od znatiželjnih pogleda, inspekcija i osigura potrebna privatnost. Stavite znak radijacije ili bio-hazard i nitko živ se neće približavati.
Prilikom prvog testiranja atomske bombe pod nazivom Trinity, postoji slika J. Roberta Oppenheimera i generala Lesliea Grovesa kako stoje i promatraju ostatke tornja na kojemu je navodno bilo izvedeno testiranje i to sasvim bezbrižni, u košulji i hlačama, bez ikakve zaštite, bez ičega!
Ali, ako se posljedice radijacije osjećaju godinama kasnije i cijelo područje navodno predstavlja tešku prijetnju po ljudsko zdravlje, kako to da ovi bezbrižno časkaju i smiju se? (Možda se smiju vicu o atomskoj bombi?:D)
Na Nuklies.org forumu, oni čak dovode u pitanje i postojanje nuklearnih elektrana kao takvih, spominjući mogućnost da su one samo paravan za odlaganje toksičnih materijala, ulazi u podzemne vojne komplekse i slično. Prema toj teoriji, možda je moguće da je nesreća u Černobilu izazvala širenje toksičnih materijala i otrova koji su utjecali na ljude okolnog područja, a ne nužno radijacija.
Ja ne pokušavam ovdje decidirano tvrditi da ne postoji nuklearna energija i da se doista možda ne koristi u elektranama za proizvodnju topline. Iako, treba se doista zapitati, tko je od vas uistinu prisustvovao fisiji i koliko vas zna kako rascijepati atom i izazvati lančanu reakciju prilikom koje se oslobađa nuklearna energija? Mi samo znamo ono što smo bili uvjetovani naučiti u školi i prihvatiti bezuvjetno i preko medija, ali dalje od toga je sve magla. Zanimljiv je podatak da nuklearne elektrane, kojih ima preko 400 u svijetu proizvode tek 6% ukupne svjetske energije, kao i činjenica da ne postoji niti jedno mjesto na svijetu koje je u potpunosti ovisno isključivo o nuklearnoj energiji. Postavlja se pitanje, zašto ulagati toliki ogromni novac, trud, vrijeme i energiju u izgradnju postrojenja, koje, pored toga što navodno sadrži toliko mnogo potencijalno katastrofalnih posljedica po okoliš i život ljudi, i gdje se koriste ogromne količine vode samo da bi se hladili reaktori, pruža toliko malo rezultata i stvarne koristi?
No, dobro, uzmemo li i činjenicu da nuklearne elektrane uistinu funkcioniraju na principu fisije, i da to sve uistinu funkcionira tako kako nam kažu, to ne podrazumijeva da je samim time automatski moguće proizvesti nuklearnu eksploziju. A ono što je još manje vjerojatno je to da je kao na traci moguće naštancati toliko mnogo “bojevih glava” koje je moguće ukrcati na avion i baciti ih kao obične a da one eksplodiraju baš u željenom trenutku… Jer, nije li baš prikladna i fascinantna činjenica da se detalji njezine izrade drže u “strogoj tajnosti”? Nije li također zanimljivo da je od svih elemenata jedino uran pogodan za stvaranje eksplozije, odnosno njegov izotop 235 koji sačinjava tek 1% urana koji je pogodan za fisiju?
Objašnjenja dostupna o detonaciji atomske bombe daju samo teorijske modele, po principu, ovo se spoji s ovim, to se sve skupa izmiješa i kad se dostigne kritična masa, bomba eksplodira! Ali to je objašnjenje na razini rekla-kazala. Kako se uistinu na praktičnoj razini stvara instant detonacija ako ovisi o toliko mnogo “laboratorijskih” faktora?
Na Forum.hr-u je baš netko postavio upravo to pitanje – kako se detonira atomska bomba. Ovdje je link! Onda je počela rasprava i serija objašnjenja koja zapravo nije ništa objasnila osim već poznatih šema koje svi ponavljaju poput papiga. Jedan je član u zadnjem postu dao prilično zanimljivo objašnjenje koje ukazuje na činjenicu da sam proces konstruiranja atomske bombe podrazumijeva dugotrajan trud i vrlo složen postupak. Radi jasnoće, ovdje prenosim taj komentar u cijelosti. Boldani tekst je moj:
“PITANJE: Znači li to da se a-bomba može aktivirati jednostavno vrlo jakim mehaničkim podražajem (udarac npr.) ili postoji neka sofisticiranija metoda detonacije? Inače, o kojim vremenskim intervalima uopće govorimo, koliko mi je poznato vrijeme poluraspada radioaktivne tvari traje prilično dugo. Kako se spontana fisija događa, tj. koliko treba vremenski barem cca? I zar nije fisijski proces moguć samo pri vrlo visokim temperaturama (za spajanje deuterijum i tricijuma potrebna je temperatura od 50,000,000°C a za spajanje tricijuma i tricijuma, 400,000,000°C)? Kako se ta temperatura uopće postigne? Šibicama?
ODGOVOR: Pa zamisli to ovako: imaš kuglice koje se mogu raspasti. Njihove krhotine mogu razbiti druge kuglice. No ako je tih kuglica premalo, krhotine neće pogađati, tj. bit će ih premalo i mnoge će ostati nerazbijene. Ako ih imaš puno, onda kada razbiješ određeni broj njihove krhotine će morati pogoditi bar neku kuglicu jer ih ima PUNO uokolo. Dalje će sve ići jednostavno. Što ih više bude razbijeno, više će biti i krhotina koje će razbijati one preostale.
E sad: prve inicijalne “krhotine” su BRZI NEUTRONI koje neposredno nakon sabijanja kritične mase klasičnim eksplozivom emitira izvor neutrona. One RAZBIJU NEKE JEZGRE, te jezgre emitiraju nove brze neutrone i oni razbijaju ostale. Jezgra ima dovoljno u okolini da velik broj neutrona uspije pogoditi neku drugu. Treba napomenuti da neutroni moraju biti brzi (odnosno imati veliku energiju) inače neće uspjeti razbiti jezgru. Zato treba imati kritičnu masu.
Što vam vrijedi 2 jezgre od kojih jednu razbijete. Tko vam garantira da će krhotine jedne pogoditi drugu? No ako ju okružite sa tisuću jezgri, krhotine će neku MORATI pogoditi.
Mehanički podražaj NIJE DOVOLJAN. Spajanje kritične mase nije dovoljno. Naime, nitko vam ne garantira da ćete moći aktivirati bombu baš kada hoćete. Zato još gorivo morate izbombardirati brzim neutronima.
Ni to nije dovoljno. Eksploziv koji spaja kritične mase NE SMIJE RAZNIJETI GORIVO. Mora ga sabiti. Zato postoje deflektori eksploziva i to je najzahtjevniji posao: izračunati udarni val klasičnog eksplozivnog punjenja, i točno poslagati eksploziv oko goriva da se gorivo sabije a ne razbije (ako ste gledali film, to vam je ona šipka koja je morala u prvim eksperimentima ostati nedeformirana).
Eto, nemojte me sad napasti što neutrone nazivam krhotinama.
Dakle, atomska bomba vam je gorivo koje morate maznuti sa svih strana tako da se sabije, i onda u mikrosekundi upaliti neutronski top pa ga zgađati. Iako se čini jednostavno, opako je složeno. Da nije tako već bi Zagreb i mnogi drugi gradovi bili u ruševinama. Teroristi bi napravili bombu.”
On je, čak nenamjerno i možda bez shvaćanja, došao do istog zaključka koji sam naveo na početku posta.
Navodno, prema posljednjim podacima, SAD posjeduje 2500 aktivnih bojevih glava, Rusija 1800, zatim slijede Francuska, VB i Kina sa otprilike 200-400 i onda ostale. Trenutačno, u 2012. godini postoji 4.400 aktivnih i 19.000 ukupno bojevih glava, za razliku od 1985. kada ih je bilo čak 65.000! Čekaj malo! Zašto treba toliko bojevih glava kad je za potpuno uništenje dovoljan daleko manji broj. Kome treba ostalih 19.000. i još fascinantnije, zašto je “deaktivirano” čak 46.000 njih u posljednjih 27 godina? Kako u cijelom tom vremenu nije zabilježen niti jedan slučaj nesreće ili eksplozije prilikom njihovog deaktiviranja, prijenosa i slično? Štoviše, sve je prošlo u najboljem redu. I mi bismo u sve to trebali povjerovati, na temelju – čega? Nekoliko režiranih filmića iz 50-ih i 60-ih godina, ogromne medijske i holivudske propagande, stroge tajnovitosti koja stoji iza postupka njihovog sastavljanja, pompoznih prijetnji i zastrašivanja i činjenice da niti jedna nije aktivirana posljednjih 67 godina? Sve mi je to izrazito klimavo… Svakim danom sve više i više. Nije li možda to naglo i doista nelogično inzistiranje na redukciji nuklearnog oružja samo izlazna strategija da se izbjegne potencijalno raskrinkavanje čitavog tog mita o nuklearnom oružju?
A s druge strane, zanimljivo je, iz ove nove perspektive, vidjeti kako je cijeli svijet u strahu i grču od vječne prijetnje “nuklearnog rata” čija vjerojatnost desetljećima lebdi u zraku. Svako malo se javi potencijalna prijetnja u vidu “ekstremističke” (najčešće islamske) države koja “razvija nuklearni program” i provodi obogaćivanje urana, radeći neumorno na stvaranju atomske bombe, odnosno “oružja za masovno uništenje”.
Opet, zanimljivo je da se posjedovanje “oružja za masovno uništenje” koristi kao odlična izlika da se demoniziraju i napadnu ciljane ili nepodobne zemlje, poput Iraka, gdje je Bush navodno tražio Sadamovo oružje za masovno uništenje (koje, vidi čuda, nikada nije pronašao) ili Irana, koji je u zadnje vrijeme vrlo popularan po tom pitanju. Prema službenim vijestima, Iran posjeduje količinu urana dovoljnu za izradu čak 5 atomskih bombi! Vau, po nekoj čudnoj matematici to je stvarno puno u usporedbi s (navodnih) američkih 2500 i ruskih 1800!
Slika doista govori više od tisuću riječi!
Čini se da ta atomska bomba stvara najsnažniju i najučinkovitiju eksploziju u našim glavama i emocijama – eksploziju straha, čiji radijus u sekundi zahvaća masovnu svijest svjetske populacije! Putem straha je najlakše kontrolirati ljude i države, ucjenjivati ih, držati u neizvjesnosti i u tom stanju im podvaliti nešto što nikada ne bi prihvatili pod normalnim okolnostima. Razlog zbog kojeg vam sve ovo možda zvuči toliko čudno i zaprepašćujuće je vjerojatno taj što nikada do sad niste ni razmišljali previše o ovome na ovakav način, kao ni ja, svi smo progutali mamac i jednostavno iz razloga što danas postoji tolika količina “običnog” eksplozivnog oružja i što je vojna industrija toliko zastupljena, svi mislimo automatski da ako su mogli napraviti sve to, sigurno nema razloga da ne naprave i atomsku bombu. Ali, čim se riješite tog mentalnog oklopa neupitne dogme i zagrebete po površini, odjednom nailazite na niz, u najmanju ruku čudnih i logički nedoslijednih (dez)informacija koje vas natjeraju da se zapitate.
A ako mislite da je ova ideja nemoguća samo zato što ne vjerujete da bi sve države mogle biti uvučene u zavjeru o nuklearnom oružju, samo se prisjetite 11.9. i napada na WTC i provjerite kakva je danas službena verzija priče.
Svjestan sam da će vjerojatno u nekima koji pročitaju ovaj post ovakvo viđenje stvari izazvati nevjericu, podsmjeh, ljutnju, srdžbu ili čak i frustraciju, kao i potrebu da odmah skoče u obranu službene priče, i naravno, to je sasvim razumljivo. No, možda bi bilo korisno, prije nego što to učinite, zapitati se koji je pravi razlog zašto ovakva informacija u vama izaziva takve reakcije? Je li to doista zbog prezentiranih ideja ili zbog činjenice da bi razmatranje i možebitno prihvaćanje ove mogućnosti značilo priznati samima sebi da smo cijeli život vjerovali u laž?
To je zapanjujuće slično priči o Svetom Nikoli i Krampusu koja se prodaje djeci. Ako ćete biti dobri, Sveti Nikola će vam donijeti darove, a ako budete zločesti, Krampus će vam ostaviti šibu ili vas odnijeti sa sobom. I dok je neosporno da je ta priča stvarno čarobna i istinita za vas u to vrijeme, nakon što malo porastete, shvaćate da je to bila samo priča koju su vam roditelji pričali, ne nužno zato da bi vas plašili, nego više iz navike, po tradicijskoj inerciji koja prelazi s generacije na generaciju, ali čija je izvorna zamisao u suštini uvedena da bi kontrolirala vaše ponašanje! I dok su vam, u trenutku kad ste saznali da ta priča nije istinita i kako vam zapravo tata i mama stavljaju poklone u čizmicu, sigurno bile razbijene sve iluzije o priči u koju ste i dalje očajnički željeli vjerovati, na kraju ste ipak to prihvatili kao sastavni dio odrastanja.
Ja ne pokušavam ovim postom nikoga “uvjeriti” u ništa. Jednostavno slijedim svoj unutarnji osjećaj za istinu i držim otvoren um prema raznim mogućnostima… Ono što vam iskreno mogu preporučiti je da i vi učinite to isto, da istražujete i dođete do svoje vlastite istine.
Obratite posebnu pozornost na indoktrinirajuću reklamu iz 50-ih na kraju sljedećeg videa.
Predviđanje bugarskog duhovnog majstora iz reda Velikog bijelog bratstva izrečeno 1944. godine zapanjujuće se podudara s bujicom današnjih objava iz raznih izvora o nadolazećem Uzašašću i prelasku Zemlje u 5. dimenziju
Duhovni i kulturni utjecaj duhovnog učitelja Petera Deunova
Prema Pavelu Birjukovu, biografu Lava Nikolajeviča Tolstoja, taj veliki ruski mislilac i pisac otišao je iz Jasne Poljane nedugo prije svoje smrti (1910.) s namjerom da otputuje u Bugarsku i upozna se s duhovnim učiteljem Peterom Deunovim.
Kardinal Giuseppe Roncalli, vatikanski ambasador u Bugarskoj prije Drugog svjetskog rata, a kasnije izabran za papu Ivana XXIII, rekao je sljedeće: „U sadašnjoj epohi najveći živući filozof na Zemlji je Peter Deunov.”
U razgovoru s Bojanom Boevim u Minhenu 1910. Rudolf Steiner, osnivač antropozofije, izjavio je: „Slavenski narodi predodređeni su za velike misije. Oni, a posebno Bugarska, uvelike će doprinijeti uzdizanju čovječanstva. Vratite se u Bugarsku, ondje je jedan snažan duhovni pokret, pod vodstvom velikog duhovnog inicijata.” Nakon tog razgovora Bojan Boev je postao jedan od najbližih učenika duhovnog majstora Beinse Douna.
Dok se nalazio u posjetu Grčkoj, paramahansu Yoganandu upitali su o njegovim namjerama da podigne ašram u Bugarskoj, a on je odgovorio: „Odlazim čak onamo jer Duh Istine ondje je vrlo aktivan.”
Jiddu Krishnamurti, vođa Teozofskog pokreta, odbio je biti proglašen Maitrejom i Kristom, a sudionicima Svjetskog teozofskog kongresa u Nizozemskoj rekao je da se svjetski duhovni majstor nalazi u Bugarskoj.
Albert Einstein: „Cijeli svijet mi se klanja, a ja se klanjam duhovnom majstoru Peteru Deunovu iz Bugarske”.
Proročanstvo Petera Deunova o svršetku naše civilizacije i početku Zlatnog doba
Također znan i pod duhovnim imenom Beinsa Douno, bugarski duhovni majstor Peter Deunov (1864.-1944.) bio je čovjek vrlo visoke razine svijesti (a istovremeno i nenadmašan glazbenik) koji je tijekom cijelog života davao primjer čistoće, mudrosti, inteligencije i kreativnosti. U duhovnoj zajednici Velikog bijelog bratstva nedaleko Sofije živio je okružen brojnim sljedbenicima, a zračenjem svoje ličnosti probudio je duhovnost tisuća duša u Bugarskoj te u ostalim dijelovima Europe. Učenja Velikog bijelog bratstva danas slijede ljudi iz svih dijelova Europe, a redovito se okupljaju u Bugarskoj i drugdje gdje plešu, mole se za mir u svijetu i slave ljubav prema svim stvorenjima i Majci Zemlji.
Nekoliko dana prije odlaska s ovog svijeta, zapavši u dubok spiritistički trans iznio je izvanredno zanimljivo proročanstvo o našem nemirnom dobu, proročanstvo o „svršetku vremena” i nadolazećem Zlatnom dobu čovječanstva.
Slijedi njegov duboko dojmljiv testament. Toliko je aktualan i 'živ' da je gotovo nevjerojatno da su te riječi izrečene prije gotovo 70 godina:
PROROČANSTVO ZA NOVO DOBA
„Tijekom prolaska vremena čovjekova svijest prolazila je kroz veoma dugo razdoblje mraka. Ta faza koju hindusi nazivaju 'kali yuga' na svom je zalasku. Danas se nalazimo na granici između dviju doba: kali yuge i Novog doba u koje upravo ulazimo.
Već se događa postupno poboljšanje u sferi čovjekovih misli, osjećaja i postupaka, ali svi će ljudi uskoro biti podvrgnuti božanskoj Vatri koja će ih pročistiti i pripremiti za Novo doba. Čovjek će se tako uzdići do jednog iznimno visokog stupnja svijesti koji je neophodan za njegov ulazak u Novi život. Neki to nazivaju i 'Uzašašće'.
Proći će još nekoliko desetljeća prije dolaska te Vatre koja će preobraziti svijet donijevši joj novi moralni nauk. Taj ogroman val dolazi iz kozmičkog prostora i preplavit će cijelu Zemlju. Svi oni koji mu se budu opirali bit će odneseni i prebačeni negdje drugdje.
Premda se stanovnici ovog planeta ne nalaze na istom stupnju evolucije, novi će val osjetiti svatko od nas. A preobražaj će zahvatiti ne samo Zemlju već i cjelokupni kozmos.
Najbolja i jedina stvar koju čovjek sada može učiniti jest da se okrene Bogu i poboljša samog sebe u domeni svijesti, da podigne svoju vibracijsku razinu kako bi se našao u skladu sa silovitim valom koji će ga uskoro preplaviti.
Vatra o kojoj govorim, koja prati nove uvjete pružene našem planetu, pomladit će, pročistiti, obnoviti sve: materija će biti oplemenjena, vaša srca bit će oslobođena tjeskobe, nevolja, nesigurnosti i postat će sjajna; sve će se poboljšati, uzdići. Negativne misli, osjećaji i djela bit će iscrpljeni i iskorijenjeni.
Vaš sadašnji život svojevrsno je ropstvo, teška tamnica. Sagledajte i shvatite svoju situaciju te se iz nje izbavite. I kažem vam: izađite iz zatvora svoga! Doista je žalosno gledati toliko zabluda, toliko patnje, toliko nesposobnosti da se razumije gdje leži čovjekova istinska sreća.
Sve što je oko vas uskoro će se urušiti i nestati. Ništa neće ostati od ove civilizacije i njene izopačenosti; cijela će Zemlja biti protresena i ni traga neće ostati od ove naopake kulture koja drži ljude pod jarmom neznanja. Potresi nisu samo mehanička geološka pojava; njihova svrha je da probude intelekt i srce ljudi, kako bi se mogli riješiti svojih grešaka i svoga kratkoumlja te shvatiti da u svemiru nisu sami.
Naš Solarni sustav sada prolazi kroz područje kozmosa gdje je jedno davno uništeno sazviježđe ostavilo za sobom svoj trag, svoju prašinu. Ovo prolaženje kroz kontaminirani prostor jest izvor zatrovanosti, ne samo stanovnika Zemlje već i svih stanovnika drugih planeta naše galaksije. Jedino sunca nisu zahvaćena negativnim utjecajem tog nepovoljnog okruženja. To područje se naziva 'trinaesta zona', a neki ju nazivaju i 'zonom opreka'. U tom području naš je planet bio 'zaglibljen' tisućama godina, ali konačno se približavamo izlazu iz tog prostora tame i na pragu smo ulaska u jedno duhovnije područje gdje žive razvijenija bića.
Zemlja sada slijedi uzlazeće kretanje i svatko bi se trebao potruditi da se uskladi sa strujama uzašašća. Oni koji se odbiju pokoriti toj orijentaciji izgubit će prednost dobrih namjera koje će se pružati u budućnosti za njihovo uzdizanje. Zaostat će u procesu evolucije i morat će čekati desetke milijuna godina na dolazak novog vala uzašašća.
Zemlja, Solarni sustav, svemir, sve se okreće prema jednom novom smjeru pod impulsom Ljubavi. Većina vas još uvijek smatra da je Ljubav jedna jalova sila koja zaslužuje samo podrugljiv podsmijeh, ali to je najjača od svih sila! Novac i moć još uvijek se slave kao da od njih zavisi tijek vašega života. U budućnosti, svi će se pokoravati Ljubavi i svi će joj služiti. No, čovjekova svijest probudit će se tek kroz patnje i nevolje.
Zastrašujuće objave proroka Danijela zapisane u Bibliji odnose se na doba koje se upravo otvara. Bit će poplava, uragana, ogromnih požara i potresa koji će zbrisati sve pred sobom. Krv će teći u potocima. Bit će revolucija; strašne eksplozije odjekivat će u brojnim područjima Zemlje. Ondje gdje je bilo kopno, pojavit će se voda; a tamo gdje je bila voda, pojavit će se kopno. Bog jest Ljubav... no, ovdje govorimo o kazni, odgovoru prirode na zločine koje čovjek čini od početka mračnih vremena protiv svoje Majke – Zemlje.
Nakon tih patnji oni koji će biti spašeni, 'duhovna krema', upoznat će Zlatno doba, sklad i beskrajnu ljepotu. I zato, kada dođe vrijeme patnji i strahota sačuvajte svoj mir i vjeru, jer zapisano je da s glave pravednika ni vlas kose neće pasti. Ne budite malodušni, jednostavno slijedite svoj proces osobnog usavršavanja.
Ne možete ni zamisliti kakva vas fantastična budućnost čeka. Jedna Nova Zemlja izronit će na svjetlo dana. Za nekoliko desetljeća rad će biti manje naporan i svatko će imati vremena da se posveti duhovnim, intelektualnim i umjetničkim aktivnostima. Pitanje odnosa između muškarca i žene napokon će biti razriješeno po načelu jednakosti i sklada: i jedno i drugo imat će mogućnost da slijede svoje težnje. Odnosi parova bit će temeljeni na recipročnom poštivanju i uvažavanju. Ljudi će putovati kroz različite razine prostora i prodrijeti kroz intergalaktički prostor. Proučavat će način svoga funkcioniranja i ubrzo će biti u stanju spoznati Božanski svijet i stopiti se s vrhovnom silom svemira.
Novo doba je doba šeste rase. Vama je predodređeno da se za nju pripremite, da je toplo dočekate i da je živite. Šesta rasa će se izgraditi oko ideje Bratstva. Više neće biti sukoba osobnih interesa; svaki čovjek težit će jedino tome da se prilagodi Zakonu Ljubavi. Šesta rasa bit će Rasa Ljubavi. Za nju će se oformiti jedan novi kontinent. On će se pojaviti na Pacifiku (Tihom oceanu) i tamo će Oni Najviši moći uspostaviti svoje mjesto na ovome planetu.
Osnivače te nove civilizacije nazivam 'Braćom čovječanstva' ili pak 'Djecom Ljubavi'. Oni će nepokolebljivo slijediti načela Dobrote i predstavljat će novu vrstu ljudi. Ljudi će formirati obitelj, kao jedno veliko tijelo, a svaki će narod predstavljati pojedini organ u tom tijelu. U novoj rasi Ljubav će se manifestirati na tako savršen način da današnji čovjek jedva da to može i pojmiti.
Zemlja će ostati teren pogodan za borbu, ali sile tame će se povući i Zemlja će ponovo biti slobodna. Vidjevši da drugog puta nema, ljudi će se svesrdno prikloniti putu Novoga života, putu spasenja. U svojoj bezumnoj oholosti neki će se, do samoga kraja, nadati da će na Zemlji nastaviti sa životom koji Božanski poredak osuđuje, ali svatko od njih na kraju će shvatiti da upravljanje svijetom ne pripada njima.
Svjetlo dana ugledat će jedna nova kultura koja će počivati na tri glavna temelja: ponovnoj vladavini ženskog principa; ponovnom poštivanju poniznosti i skromnosti; te zaštiti ljudskih prava.
Svjetlost, dobro i pravda na kraju će pobijediti, to je samo pitanje vremena. Religije se trebaju pročistiti. Svaka od njih sadrži česticu Učenja Majstora Svjetlosti, ali pomućenu neiscrpnim zalihama ljudskoga zastranjivanja. Svi vjernici morat će se ujediniti i uskladiti s jednim glavnim načelom: kao osnovu svih vjerovanja morat će uzeti Ljubav, ma kakva vjerovanja gajili. Ljubav i Bratstvo – to je jedinstvena baza! Zemlju će uskoro zapljusnuti izvanredno brzi valovi kozmičkog elektriciteta. Za nekoliko desetljeća, gledano od ovoga trenutka (1944. godine; op. ur.), bića koja su loša i vode druge na stranputicu neće moći izdržati intenzitet tih valova. Njih će, stoga, apsorbirati Kozmička Vatra koja će progutati i uništiti zlo kojeg u sebi nose. Tada će se pokajati jer zapisano je: 'Svako će slaviti Boga'.
Naša majka, Zemlja, oslobodit će se ljudi koji ne prihvaćaju Novi život. Otrest će ih se poput trulih plodova. Uskoro, oni se više neće moći ponovo utjeloviti na ovom planetu, a to neće moći ni zločinci. Ostat će samo oni koji u sebi gaje Ljubav.
Na Zemlji nema nijednog mjesta koje nije ukaljano ljudskom ili životinjskom krvlju; stoga se ona mora podvrgnuti pročišćenju. I zbog toga će neki kontinenti potonuti, a drugi će izroniti. Ljudi ni ne slute koje im opasnosti prijete. Oni nastavljaju stremiti jalovim ciljevima i jure za užicima. Nasuprot tome, pripadnici šeste rase bit će svjesni dostojanstva svoje uloge i poštivat će slobode svih ljudi i svih stvorenja. Hranit će se isključivo namirnicama dobivenim iz biljnoga svijeta. Njihove ideje imat će moć da kolaju slobodno poput zraka i danjega svjetla.
Riječi 'tko se ne rodi nanovo' odnose se na šestu rasu. Pročitajte 60. poglavlje Izaije; ono govori o nadolazećoj šestoj rasi, Rasi Ljubavi. Nakon grdnih muka i nevolja, ljudi će prestati griješiti i ponovo će pronaći put vrline. Posvuda na našem planetu klima će biti umjerena i više neće biti oštrih varijacija i surovih klimatskih uvjeta. Zrak će ponovo postati čist, a isto tako i voda. Paraziti će nestati. Ljudi će se prisjetiti svojih ranijih utjelovljenja i rado će primjećivati da su napokon oslobođeni svoga ranijeg stanja.
Na isti način na koji se rješavamo parazita i uveloga lišća na vinovoj lozi, tako djeluju i razvijena bića kako bi pripremili ljude da služe Bogu Ljubavi. Pružaju im dobre uvjete za razvoj i rast, a onima koji žele čuti, oni kažu: 'Ne bojte se! Još samo malo i sve će biti dobro; na dobrom ste putu. Onaj tko želi upoznati Novu kulturu, neka savjesno radi i priprema se.'
Zahvaljujući ideji o Bratstvu, Zemlja će postati blagoslovljeno mjesto, i to vrlo skoro. Ali prije toga ovamo će biti 'poslane' velike patnje kako bi probudile čovjekovu svijest. Grijesi nakupljani tisućama godina moraju se iskupiti. Žestok val koji emanira iz viših ravni doprinijet će otklanjanju karmi ljudi. Oslobađanje se više ne može odgađati. Ljudski rod se mora pripremiti za velike i neizbježne kušnje koje dolaze kako bi stale na kraj sebičnosti.
Pod zemljom se sprema nešto izvanredno. U prirodi će se uskoro manifestirati revolucija koja je grandiozna i posve nezamisliva. Bog je odlučio obnoviti Zemlju, i On će to i učiniti!
Svršetak je jednoga doba; novi poredak zamijenit će stari, poredak u kojem će na Zemlji vladati Ljubav.”
.jpg)
