DOLORES CANON – NOVA ZEMLJA, FREKVENCIJE, VANZEMALJCI, KAKO SE TRANSFORMISATI

Intervju s Dolores Cannon
Dolores Cannon je istraživač prošlih života i psihoterapeutkinja koja liječi svoje pacijente kroz hipnozu. Specijalizirala se za „Izgubljeno Znanje“. Njezini korijeni rada s hipnozom počinju već 1960.-te god. Za terapiju prošlih života specijalizirala se davne 1979. Njena saznanja više su nego fascinantna.
LILOU: Hello Dolores
DOLORES: Hello i vama
LILOU: Jako mi je drago što ste danas s nama, jako sam uzbuđena, mnogi ljudi čekaju da čuju više o vašim nevjerojatnim avanturama. Sve koji gledaju želim obavijestiti da ste vi istinska pionirka koja se bavi hipnoterapijom posljednjih 40.god., preko 40.god; regresijom prošlih života već 30.god. prije nego je itko o tome uopće razgovarao.Bili ste NLO istraživač, savjetnik, iscjelitelj. Razgovarat ćemo i o vašem iscjeliteljskom radu, apsolutno zapanjujuće. Upravo ste primili neke nevjerojatne informacije od preko 1000 ljudi i o tome želim razgovarati s vama. Kakve informacije ste otkrili dok su ljudi bili u dubokom transu. Što su vam točno otkrili?
DOLORES:Napisala sam petnaest knjiga i radim na još tri. Imam puno informacija o kojima ću pisati još dugo vremena, nastavljaju dolaziti.Vidite, razvila sam tehniku hipnoze koja nije slična niti jednoj drugoj metodi koja postoji. Sama sam je smislila jer u vrijeme kada sam se počela baviti s tim nitko to prije mene nije radio. Izumila sam način kako da osobu dovedem u najdublji mogući nivo transa. To se zove transcendalističi nivo. Kada ste u tom nivou transa svjesni um se tu ne pojavljuje, ne može se pojaviti. Većina psihoterapeuta rade s blagim nivoom transa tako da se ljudi sjećaju svega kada se probude.Ali morate maknuti svjesni um, on je glupi dio ljudskog bića, to je dio koji ništa ne zna ali misli da zna; on pomaže da kontroliramo sve, ali pravo znanje dolazi iz drugog dijela vas. I pronašla sam način da doprem do toga, izvora sveg znanja; ne postoji ništa što ne možete doznati kada doprete do tog dijela. I to je dio s kojim ja radim. I shvatila sam kako da doprem do tog dijela uma. Ja osobu uvedem u najdublji trans, uklonim glupi svjesni um i onda možemo doći do svih odgovora i liječenja također.
LILOU: Nevjerojatno, što to otkriva? Do kakvih sve informacija možete doći kada je netko na tom nivou transa?
DOLORES:Do svega što poželite saznati. Imate pristup svemu zato jer ovaj dio kako ga ja zovem najveći izvor moći koji postoji, ne postoji ništa veće, ima pristup svemu i zna sve. Zna sve i o osobi koja je došla, ne postoje tajne. Znači sve što osoba želi znati, zbog čega je došla, možemo saznati. Saznati uzrok bolesti. Dok radim s ovim ljudima također razne informacije prođu; metafizički koncepti i teorije za koje nikada prije nisam čula. I to je ono s čime se ja uistinu bavim. Ja sam istraživač davno izgubljenog znanja. Kroz godine sam nailazila na informacije i saznanja o kojima nitko ništa nije znao ili su bile izgubljene i zaboravljene. To je razlog zašto sam napisala toliko knjiga. To dolazi kroz ljude s kojima radim, ne kroz mene. Ljudi s kojima radim često iznesu informacije koje se odnose na njih ali također i one koje bi Svijet trebao znati. Dobivamo više i više koncepta za koje prije nismo bili spremni da ih razumijemo. Sada jesmo spremni i dobivamo dio po dio koji možemo prikupiti i razmotriti i shvatiti u suprotnom bi to za nas bilo previše.
LILOU: Sviđa mi se što ste rekli. Kao davati djetetu odrezak, ne možemo to.
DOLORES:Informacije koje sam dobivala proteklih nekoliko godina ne bih urazumila na početku rada jer nisu imale smisla, sve bi ih odbacila. Tako da vam je uvijek dan mali zalogaj, kada probavite te informacije daju vam ih još malo informacija i sada uvijek kada pomislim da ne može biti više išta što mi mogu otkriti, oni kažu, o ne tek smo na početku imamo ti još puno toga za reći.
LILOU:Kako je to sada moguće? Da li je to zbog promjene naših gena, vibracije su više, otvoreniji smo; što nam sad omogućava da saznamo što je tamo vani?Što je to što dozvoljava ovo? Kako možmo više biti u tijeku sa svime što je uistinu oko nas?
DOLORES:Sve se mijenja. Mi živimo u jednom veoma uzbudljivom vremenu sada. Sama vibracija i frekvencija zemlje se mijenja i mi se moramo promijeniti kako bismo nastavili dalje sa Zemljom. To utječe na sve nas i mislim da je ovo – nazvala bih ga Buđenje. Stvari se počinju otvarati. Shvaćat ćemo više i više. I u početku to nije bilo moguće. Ali to više nije stvar. Sve se počinje brže kretati. Vjerojatno ste primjetili; vrijeme ubrzava i sve se mijenja. Brže ćemo shvaćati, možda i Internet ima veze s tim. Gdje god putujem ljudi me prepoznaju, kažu upravo smo te otkrili, a gdje su bili prije trideset godina. Moje knjige postoje već 20.god., a oni tek sad čuju za mene. Mislim da Internet generacija ima velike veze s ovim. Ali da, DNA se uistinu mijenja, tako mora biti kako bismo se i mi mogli pomaknuti skupa sa Zemljom kada se premjesti u ovu novu dimenziju i frekvenciju. Dimenzija i frekvencija našeg vlastitog tijela moraju se promijeniti kako bismo mogli dalje nastaviti skupa sa Zemljom. U skladu s tim otvaramo se, svi, da primimo i razumijemo više informacija. Ne biste vjerovali, dobivam tisuće e-mailova u kojima ljudi kažu, napokon sve počinje imati smisla. Živimo u veoma važnom vremenu.
LILOU: Da. Prije nego pređemo u Novu Zemlju i možemo biti dio ove promjene i otvoriti se možete li mi reći više o regresijama i vrsti komunikacije koju vodite. Čula sam da dobivate informacije od vanzemaljaca… i iz drugih dimenzija.
DOLORES:Neka prvo objasni čime se bavim tako da shvatite. To znaju ljudi koji čitaju moje knjige. Ja 25 god. radim s fenomenom vanzemaljaca, napisala sam mnoge knjige o tome. Pronašla sam mnoge informacije, sve odgovore koje biste mogli poželjeti saznati o NLO fenomenu. To je druga stvar sve skupa. Ono na čem sam radila; i ovo je dio s kojim mnogi psihijatri ne znaju raditi jer se radi o podsvijesti. No to nije dio koji podsviješću smatraju psihijatri ( dio koji utječe na prestanak pušenja, mršavljenje). To je dječji dio vašeg uma. Dio koji nazivam podsvijest – možemo ga nazvati i više ja, starija duša, viša svijest. Tako je velik i tako golem, ima odgovore na sve. To je velika moć. Ja ga zovem podsvijest jer ne znam kako drugačije da ga nazovem. I oni kažu nije nas briga kako ga nazivaš, želimo raditi s tobom. Ali on sadrži sve informacije, tako da je sve što ja trebam činiti postavljati pitanja i možemo dobiti odgovor na bilo što. Ti odgovori ne dolaze kroz mene, već kroz klijenta s kojim radim.
LILOU: Bila sam pod velikim dojmom da to što radite, regresija prošlih života nije samo pristup duši već također komunikacija s vanzemaljcima koji vrše nekakav rad na tom tijelu; mislila sam da se to dešava tijekom transa.
DOLORES: Ako radite na slučejevima vezanim za vanzemaljce.To je nešto drugo.To se dogodilo u par slučajeva. To je razlika jer 25 god. radim s vanzemaljcima i NLO-ima. Većina ljudi koji mi dođu imaju problema. Svi imaju probleme. Ljudi su komplicirani. U većini slučajeva dolaze mi radi fizičkih problema, bolesti; spremaju se na operacije. Dolaze iz cijelog svijeta. Drugi pak imaju obiteljskih problema, problema s poslom i nemaju odgovora i to je ono što pronalazimo. Vanzemaljci su samo bića, poput vas. Nema ništa posebno u vezi njih. Evoluirali su na viši nivo i koriste više svog mozga. Ali oni imaju dušu , duh kao i vi unutar svog tijela. Tako da ne znaju više nego što biste vi znali. U slučaju vanzemaljaca; da oni vrše liječenje i pomažu; ali da to je drugačije nego kad obična osoba uđe kroz vrata i posjeti me. Vidite li razliku?
LILOU: Da.Također ste izjavili da ste u kontaktu s nekim vanzemaljskim dušama koje su unutar ljudskih tijela. I primjećujete da postoji nekakav poziv, volonteri dolaze i sa sve više njih ste u kontaktu; možete li nam reći više o tome?
DOLORES:To je drugačija stvar od vanzemaljaca koji su tamo vani i rade svoj posao. Ovdje govorimo o tri vrste volontiranja.. I evo što sam saznala. Većina ljudi ovdje na Zemlji je na svom kotaču karme. Ovo znači da oni žive život nakon života; tisuće života na Zemlji…Rade iste pogreške s istim ljudima i stvaraju karmu koje se ne rješavaju. Takva vrsta ljudi neće moći spasiti Zemlju. Oni su previše zapetljani u same sebe. I ovdje dolazi poziv za volonterima koji će doći i pomoći spasiti Zemlju. Jedini način da se to dogodi jeste da dođu čiste duše, duše koje nisu zaražene, koje nisu zapetljane u kotač karme. Nikad nisu imali karmu. Jedini koji mogu to učiniti su jedino oni koji nikada prije nisu bili na Zemlji. Vidite li razliku? Nisu se mogli zapetljati u ovo…oni bi rekli ljepljivi papir… Oni se nisu mogli zapetljati i mogu spasiti planet. Dolaze ljudi koji nikada prije nisu bili na Zemlji. Sada mi dolaze mnogi volonteri o kojima kroz regresiju u prošle živote saznajemo da su bili na svemirskim brodovima, drugim planetima, u drugim dimenzijama, neki su bili svjetlosna bića. Oni se nisu morali vračati, čak su evoluirali do stupnja kada im ne treba fizičko tijelo. Vanzemaljci su samo druga bića iz drugih dimenzija i s drugih planeta i svemirskih brodova bili su sretni tamo gdje su živjeli; ali čili su poziv; Zemlja je u nevolji, potrebna joj je pomoć; hoćeš li otići tamo volontirati….I neki od tih mi dolaze.
Druge grupe s kojima radim, druge duše, su oni koji nikada nisu bili u bilo kakvoj vrsti tijela. Zovemo ih Izvor. Mi smo svi došli iz Izvora na svoje putovanje kako bismo naučili sve ove lekcije. Ovo je škola u kojoj se uče lekcije. Neke od ovih duša nisu nikad napustile izvor. Možete misliti kako bi to bilo i kakav im je to bio traumatski šok kada su pristigli u ovaj nered koji nazivamo Zemlja. Sada shvaćamo da su pristigli u dva navrata. Nazivamo ih Prvi i Drugi val. Oni ove stvari ne znaju svjesno. Jedino što znaju kada stignu jeste : ja ne želim biti ovdje. Ne sviđa mi se ovdje, ne sviđa mi se to što ljudi rade jedni drugima. Ne shvaćam nasilje. Oni ne shvaćaju emocije a one na njih utječu do visokog stupnja. To im se ne sviđa. I iako imaju svoje obitelji, svoje poslove, nastavljaju govoriti kako se žele vratiti doma: ne znam gdje je dom ali znam da on nije ovdje. I mnogi iz Prvog vala koji su došli volontirati pokušali su izvršiti samoubojstvo kako bi se izvukli odavde iako nemaju neki vidljiv razlog za to. Oni jednostavno ne shvaćaju život na zemlji tako da im je jako teško. Drugom valu bilo je malo lakše, ali oni su ostali više vezani za sebe. Njihov zadatak je da generiraju energiju koja će utjecati na svakoga koga susretnu.
LILOU: Znači njihova misija je da generiraju tu energiju i povisuju frekvenciju?
DOLORES:Da, i to je veoma važno. I ovo će pomoći promijeniti Zemlju. I rekli su kako su se u početku brinuli, a sada kažu… imamo stotine tisuća ljudi koji su dio ove grupe, sada mislimo dasmo sposobni da spasimo Zemlju, da učinimo promjenu. Sada kada smo povezali kritičnu masu, možemo preokrenuti situaciju. I vidite da se to dešava. Ali oni jesu drugačiji od vanzemaljaca.
LILOU: Ali, kako god, Čula sam da ste rekli da nas vanzemaljci uistinu promatraju, nadgledaju nas i želim vas pitati da li oni interveniraju na ikakav način, da li ikako imaju dio umješanosti vezano za našu evoluciju ili su samo promatrači?
DOLORES: Oni su oni koji su nas stvorili na samom početku. Oni su oni koji su putovali kroz svemire i sijali su život na raznim planetima u Univerzumima kada su planeti za to bili spremni. Napisala sam o tome nekoliko knjiga. Sijanje na planeti Zemlji. Ako su se brinuli za nas na samom početku, normalno da nas promatraju i naš napredak kao i što radimo. Oni i jesu oni koji su inciralirali ovaj volonterski program. Postoje savjetnici u solarnim sustavima, savjetnici u galaksijama, savjetnici u svemirima. Postoje pravila i zakoni koje moraju poštivati, a jedan od njih je da se ne smiju miješati. Jer ljudi na Zemlji su bića kojima je dana slobodna volja i oni se ne smiju petljati u slobodnu volju. Ali promatraju jer ih zanima kako s njom baratamo. Ne žele da Zemlja bude uništena, ne žele da se ove stvari dogode, zato dolaze volonteri koji možda mogu učiniti razliku i sve preokrenuti. Postoje programi tamo vani koji su ljudima ugrađeni otkako su došli na ovaj planet. Sada shvaćamo da su i oni došli s drugih planeta, drugih svemirskih brodova i dr. Zar ne vidite što rade, oni se zapravo brinu za svoje ljude. Sada postoje ljudi koji su došli na Zemlju i uzeli ljudsko tijelo s drugih planeta. Vidite što oni rade. Oni se brinu za svoje ljude. Postoje oni koji su došli u ljudska tijela kako bi pomogli drugim ljudima, bez miješanja, samo promatraju. Ne postoji ništa negativno u vezi toga.
LILOU: Znači nemate nikakvih negativnih iskustava s njima? Ovdje ili tamo vani?
DOLORES:Nikada nisam imala negativno iskustvo s vanzemaljcima. 25.god. u knjigama u kojima o tome pišem, nikada nisam napisala ništa negativno. Mislim da su NLO konferencije sada širom Svijeta i neki drugi istražitelji ovog fenomena govore razne negativne stvari. I sada im kažem da ne rade s tim ljudima na istom nivou svijesti (dubokog transa) na kojem ja radim. Ako imaju svjesni um i emocije, emocije straha su ono što daju priči i to nije stvarna priča.. Ja uklanjam strah, ulazim u podsvjesni dio i istina je da dobijam potpuno druge priče.
LILOU: Da, u svemiru postoji samo ljubav, samo Bog
DOLORES:Strah je u svjesnom umu i njime ne mogu reći što misle, točnu priču, jer se boje, vežu se za emocije i te priče nisu iskrene. Kada to uklonim i dođem do stvarne priče ona je potpuno drugačija. Kažem drugim istražiteljima, ako mi kažu svoja iskustva, moći ću objasniti sve o čem pričaju i to nije negativno.

LILOU: Kako god, u našem društvu uhvaćeni smo u karmu i strahove. I bojimo se, mislim to dolazi od vlade i od političara i vođa koji nas čine strašljivima. Znači govorite, dio našeg posla je da obnovimo svoj način razmišljanja – da mislimo samostalno?
DOLORES: Da! Jer jedna od stvari koja mi je rečena tijekom ovog rada je: moraš učiniti dvije stvari kako bi se pomaknula skupa s Novom Zemljom; moraš se riješiti se karme, jer ona ne služi svrsi samo te veže za ovaj kotač u koji se vračaš opet i opet. Mi smo isti ljudi u istim okolnostima. Ideja je da se riješimo karme; ovo znači oprost i otpuštanje mnogi kažu to mogu; a neki ljudi kažu ja ne mogu oprostiti toj osobi, nemate pojma što mi je ona učinila. To se opet odražava na karmu i utječe samo na vas. Što npr. ako su se roditelji prema vama odnosili nasilno dok ste odrastali; ako vas je muž tukao; otpustite to, ničem vam ne služi. Što ste dogodili iz situacije? Sve što vam se dogodi u životu je lekcija. Što ste naučili iz te situacije?Ako ste naučili i jednu stvar, to i je svrha toga. Poanta je iskustvo. Neki ljudi kažu nisam ništa naučio iz toga i onda će to opet morati ponavljati. To je karma, jer ovo je škola. Tu ne možete preskočiti razred nego ćete ga morati ponavljati dok ne shvatite ispravno a nekim ljudima za to treba vremena. Oni kažu da ih nije briga koliko vam je potrebno da naučite lekciju u ovom razredu. Imate vječnost da je naučite; ali zar ćete potratiti vječnost učeći taj mali dio; ili ćete nastaviti dalje u druge razrede kako biste diplomirali. O tome se ovdje radi. Svatko ima loša iskustva u svom životu. To su lekcije; i ja ih sve čujem. Čujem sve priče koje mi ljudi ispričaju kad dođu na terapiju; ali ako im kažete da mogu riješiti tu situaciju, mnogi na to tako ne gledaju. Ako nauče jednu stvar – to je i bila svrha cijele stvari.
Morate gledati što vam se dogodilo kada ste bili dijete. Ali je li vas to čemu naučilo?
Dolazili su mi ljudi koji su seksualno zlostavljani kao djeca, koji su bili pretučeni svakodnevno; tijekom terapije zaključe da su naučili kako preživjeti, kako biti samostalan. Znači sve, i kada ima negativnu konotaciju vezanu za to možete izvući pozitivnu lekciju ako je to ono što tražite. Morate oprostiti toj osobi, otpustiti to. To ne znači da to morate učiniti svjesno, ali poželjno je da učinite. Neki ljudima kojima ne možete oprostiti više nisu ni živi a vi se još držite za to.
LILOU: Što je najbolje što možete učiniti? Gledati se u ogledalo, pisati pisma, pričati naglas , kako to možemo učiniti iz srca, na najdubljem nivou, iskreno, napredno, da to sve otpustimo? Koja je najbolja tehnika?
DOLORES:To je teško učiniti licem u lice. Ja ne bih mogla. Zato ja kažem ljudima da to učine za sebe i neka to učine mentalno, neka zamisle osobu. Morate upamtiti da ste potpisali ugovore s ljudima kada ste došli na ovaj svijet. To je bilo daleko od vaših planova kada ste došli na Zemlju. Napravili ste plan i napravili ste ugovore s različitim ljudima. To se nadamo postići u ovom vremenu. Ono što im ja govorim, to je da vizualiziraju tu drugu osobu i kažu joj: Pokušali smo, zaista jesmo ali nije išlo. Zamislite da derete ugovor i bacate ga. I kada to učinite, kažete: opraštam ti, otpuštam te, puštam te da odeš. Idi svojim putem s ljubavlju, ja ću svojim. Više ne moramo biti povezani. I ako tu učinite i to je ono što mislite neće vas više pratiti. Oni pritiskuju vaše botune, sve je samo igra, ne mogu vas više pritiskati. Kada vi to otpustite, onda to postaje njihova karma, nije više vaša karma i oni će je sami morati razriješiti. Uglavnom, to mi je rečeno: da se ljudi moraju osloboditi karme, oprostiti i otpustiti. Ovo je teško, znam da nije jednostavno. Ali to je nešto što morate učiniti ukoliko želite napredovati. Ako će te to smeće vući do vijeka, onda će tako biti; morate se toga riješiti. Ali, onda morate oprostiti sebi. Za stvaranje bilo kakve situacije potrebne su dvije osobe. I to je teško. Često si neke stvari ne želite priznati. Kada to riješite, rješavate se stare karme koja vam više ne koristi i ne može vam stvarati probleme. I pokušajte ne uhvatiti neku drugu karmu.Jer ne želimo je vići u sljedeći život.
LILOU: Postoji li dijalog koji možemo voditi sa svojom dušom u vezi toga?
DOLORES: Da! Sama to činim. Za išta što sam mogla učiniti, bilo kome iako u tom trenutku možda nisam shvatila da bi ih mogla povrijediti. I opraštam sebi. Ovo je sada veoma važno. Druga stvar koju morate učiniti jeste: otpustiti strah. Strahovi su najsnažnije emocije koje netko ima. Kada nešto ne razumijete tada se toga bojite. Strah paralizira. I kao što kažete vlade i crkve su jako dobre u utjerivanju straha u ljude. Tako ih kontroliraju. Kažem ljudima: ne kupujte ništa što vas plaši, ne slušajte to, ako nešto čujete ili vidite na televiziji ili novinama postavljajte pitanja o tome; mislite vlastitom glavom; ne dajte svoju moć nikome. Zapitajte se ima li ovo smisla, ili postoji nešto iza toga. Tada ćete imati svoju vlastitu moć i počet ćete sve sami shvaćati. Vidite li razliku? Ne petljajte se u strah, otpustite ga. Gotovo cijeli Novi svijet premješta se u ljubav, ljubav je najvažnija emocija koja postoji. Tako će biti. Novi svijet je pun ljubavi. Ako ostanete u starom svijetu uvijek će biti katastrofa i stvari koje se dešavaju i ratova i svakakvog nasilja; a vi imate izbor.
LILOU: Kažete da sada stvarno postoje dva planeta? Nova i stara? I počelo je od 2003.?
DOLORES:To je vrijeme kada sam ja primijetila da se to dešava a događalo se i prije i iznenadnije samo što je sada postalo očitije. Ljudi spominju 2012.god. ali to je samo datum. Ne znači da će se dogoditi baš na taj datum. I beng sve će biti drugačije. Ovo se odvija veoma mirno. I mi smo sada u sred promjene. Promjena se upravo događa. Ja sam to primijetila 2003. god i odvija se veoma postupno. I ljudi koji su u ovome, počet će primjećivati da stvari funkcioniraju malo drugačije. Mijenjaju se. I shvatit će da se premještaju u Novu Zemlju. To je veoma komplicirana teorija opisana u mojim knjigama. Ali istina je za Zemlju da će novi svijet biti u drugoj dimenziji i frekvenciji. I da moramo razumjeti dimenzije. Već sad postoje ljudi koji žive u drugoj dimenziji koje ne možemo vidjeti, ni njihove gradove i planete. Ne možemo ih vidjeti jer vibriraju u drugoj frekvenciji. Nevidljivi su nam. Mi još ne možemo to vidjeti jer živimo u drugoj frekvenciji. Znači kad se Zemlja pomakne u tu novu frekvenciju postat će nam nevidljiva. Moći ćete produžiti s njom ako je vaša frekvencija ista kao i frekvencija Zemlje. Zemlja je živo biće, mnogi ljudi to ne shvaćaju ali ona je živa. I sprema se za svoju novu reinkarnaciju. Evoluira i ide dalje. Nije je briga da li će ljudska vrsta produžiti s njom ili ne. Mi smo joj beskorisni. Pogledajte samo što joj činimo. Ali ako želite ići s Novim Svijetom umjesto da ostanete u Starom Svijetu, morate izmijeniti svoju frekvenciju i vibraciju tako da se ona slaže s frekvencijom Zemlje. To se događa sada i ne postoji način da to izmijenimo.
LILOU: Možemo li možda ići postupno naprijed skupa s njom?
DOLORES: Mi to upravo radimo. Upravo sada. Frekvencija i vibracija ne mogu se izmijeniti iznenadno jer bi to uništilo tijelo. Taj proces mora se odvijati postupno u koracima. I ljudi već znaju ove stvari, primjećuju razlike na svom tijelu. Osjećat ćete nešto danima i možda će proći mjeseci dok ponovno nešto osjetite. Sada su stvari bolje ali 2003.god. ljudi su prijavljivali bolove,visok krvni tlak; vrtoglavice, mučnine, nesvjestice;simptome koji su trajali danima išli su doktoru ali on nije mogao otkriti što im je, samo im je dao tablete. Ali nije znao što im je. To znači da se tijelo mijenja i prilagođava na nove frekvencije. I morate mu dopustiti mu da to radi i bit ćete opet dobro. Ljudi su mi rekli da nisu znali što im se dešava. Sada lakše shvaćaju. I prehrana im se mijenja. Kako bismo išli u korak sa Zemljom tijelo mora postati svjetlije. Ne može se dogoditi ako jedete tešku hranu i teško meso. Najbolja dijeta je voće i povrće.Jedite organsku hranu. Najbolja je sirova hrana.
LILOU:Zanimljivo.To pomaže podići vibraciju?
DOLORES:Da jer vas teška hrana sputava. Možete jesti ribu i piletinu, lagano meso, ne govedinu i svinjetinu. To usporava tijelo. I primijetit ćete sami da vam se to neće jesti, vaša prehrana će se promijeniti. Jednako tako držati se dalje od šećera, što je više moguće. I piti puno, puno vode. Vrijednost vode je iznad naših vjerovanja. Ne možete pojmiti koliko je voda važna.
LILOU: Da li će i voda evoluirati? Kvaliteta vode bit će dinamičnija; također će promijeniti frekvenciju?
DOLORES:Sve se mijenja. Ali ovo su stvari koje će ljudi primijetiti; i kako budemo prolazili kroz ovo doći ćete do točke kada ćete željeti jesti tekućine, ne krutu hranu. Ne znam koliko će to potrajati; ali kada stignemo u Novi Svijet i sve se smiri nećete uopće imati potrebu za hranom. Živjet ćete od svjetlosti. Ali za ovo će trebati vremena jer vaše tijelo je veoma naviklo na hranu. Bit će drugačije u Novom Svijetu.
LILOU: Naše navike nas vuku dolje?
DOLORES: Da, jer tijelo se mora promijeniti.
LILOU: To sam vas htjela pitati, jer sam razgovarala s Drunvalom i on kaže da će se naše tijelo fizički promijeniti i evoluirati. Postat ćemo viši i možda će se i naše čelo izmijeniti. Vjerujete li u to?
DOLORES:Ne! Imat ćete tijelo koje imate upravo sada. Ljudi me pitaju hoću li morati umrijeti da pređem u Novi Svijet? I kažem, ne nećeš imat ćeš tijelo kao i sada. I kad ste neko vrijeme tamo, možda godinama; tijelo će postajati svjetlosno; ali neće se odmah promijeniti.
LILOU: Ok..
DOLORES:Neki ljudi kažu možda ćemo naglo ostariti; možda ćemo imati više energije ali imat ćete isto tijelo kao i sada.
LILOU: Ali vi imate energiju dvadesetogodišnjakinje a bih vas ovdje mogla zadržati čitav dan. Hoćemo li živjeti duže?
DOLORES:Da. Nećete se uopće razbolijevati i kao vanzemaljci, živjet ćete koliko god vi to želite. Oni umru samo kad tako sami odluče, i tako će s nama biti u budućnosti. Bit ćemo ista svjetlost.
LILOU: Zašto su izabrali baš vas?
DOLORES:Ne znam jesu li me izabrali ili ne, dugo se već bavim s ovim i napredovala sam s ovim. Jednom su mi rekli ti si PR. Osoba jer su željeli da ljudi znaju po pitanju vanzemaljaca da oni nisu negativni. Imala sam želju za ovim, znatiželju, htjela sam znati; htjela sam znati sve…I Ok. ako želiš znati sve, mi ćemo ti dati tone informacija. Rekli su mi jednom zašto to nije bilo tko. Odlučili su reći nekome tko će s tim nešto učiniti. I zato su htjeli da pišem o tome. I počela sam s predavanjima prije 25 god. putujući širom svijeta i radim to od tada. Sada sam napisala 15 knjiga i više dolazi, ali kad sam počela pisati nije bilo New Agea, nitko nije znao što je to reinkarnacija, pa sam ja promatrala kako svijet evoluira i ljudi postaju otvoreniji i svjesniji onoga što se sada zbiva. Velike promjene stižu i drago mi je što sam dogurala do ovdje da to sve vidim. Moja izdavačka kompanija raste nevjerojatno, jer je sada interes za metafizičke knjige i učenja…. Ljudi uistinu otvaraju svoje umove. Vrijeme je.
LILOU: Vrijeme je…
DOLORES:Ovo je Buđenje. Počinjemo uviđati pravi razlog svojeg dolaska ovamo. Neki će ostati zaglavljeni u starim načinima. To je uredu ako žele ostati u negativnosti i na svom kotaču karme. To je njihov izbor. Postepeno će svi stići u Novu Zemlju. Nekima će trebati više vremena za to nego ostalima. Ali, ako ne želite ostati u negativnosti i Starom Svijetu, onda se morate riješiti karme, riješiti straha, pustiti ljubav i svjetlo da uđu u vaš život i osjetit ćete nevjerojatne promjene. Možemo imati sve što poželimo u svom životu, ništa nije nemoguće. Ne postoje ograničenja. Um je nevjerojatno moćan. Zato toliko radim s bolesnima, jer mi sami sebe činimo bolesnima. Nitko drugi vam to ne čini, nego vi sami. I ako je vaš um dovoljno moćan da stvori bolest, onda je jednako moćan i da vas izlijeći. Kad shvatimo zašto smo si to učinili shvatimo da je um toliko moćan da može stvoriti sve što poželite. Bilo što u vašem životu. Sve ovisi o vama. Sve ovisi o osobi.
LILOU: Kroz svoje misli i svoje emocije stvaramo svoju stvarnost?
DOLORES:Misli su stvari. I ako znate usmjeriti svoje misli na ono što želite, umjesto na ono što ne želite; sve je moguće. Viđam to stalno kroz svoj posao. Tako da znam da je to moguće.
LILOU: Recite nam o liječenju i tome što zovete terapije budućnosti o kojima držite predavanja i dajete instrukcije ljudima kako da to čine?
DOLORES: Ovu praksu sada učim širom svijeta. Upravo sam održala predavanja u Londonu i jedna u Francuskoj i kroz koji tjedan ići ću u Singapur i Australiju i onda na Novi Zeland. I u Australiji ogroman broj ljudi pohađa ovaj razred. Držim predavanja i širom SAD-a. Ono što sam otkrila je da ljudi sami sebe razbolijevaju. U ovom radu mi saznajemo zašto. Zašto sam si to učinio. I svjesni um ne zna , jer ovaj dio uma, glupi dio ljudskog bića ne zna ništa. Zato ćemo ga ukloniti i preći na drugi dio u kojem možemo doznati uzrok bolesti. Često on vodi u prošle živote. Nekad je usko povezan s ovim životom, odnosom s majkom i ocem. Ovdje se radi o ugovoru. I sve bolesti dolaze iz tih odnosa. Nekad doznamo kako su tako umrli u prošlom životu ili traumatične situacije koje su iskusili i prenesu to u ovaj život i stvore bolest; fobije, alergije i brojne druge stvari. Ali kad jednom pronađemo uzrok i shvatimo ga bolest odlazi. Jer nam više nije potrebno. Ljudski mozak je ćudna stvar.
LILOU: Cijenim što ovo radite preko skypea, znam da to inače nije nešto na što ste naviknuti. Ali znam da ste uvijek otvoreni za nove stvari i to je cool, kao što ste rekli-širenje informacija preko interneta… Recite nam vezano za nevjerojatna izlječenja; da li su ona trenutna?
DOLORES: Da, trenutna, čim pronađete uzrok; zašto ne…Vaše tijelo vam samo pokušava prenijeti poruku i ako želite razumjeti poruku i shvatite je zašto se vaše tijelo ne bi oporavilo. Jednom kada shvatite i bolest nestane. Ne znam da li ste shvatili; ja ne radim liječenje, ljudi se sami liječe. Naravno, osoba mora biti voljna. Znate, postoji puno ljudi koji zapravo ne žele biti zdravi. Sigurno ste čuli za takve ljude. Oni radije idu u instituciju ako su bolesni. Ako im oduzmete bolest oni nemaju ništa. Takvoj vrsti ljudi ne možete pomoći jer oni prvo moraju naučiti sebe. Ja onda samo saznam zašto je to slučaj, zašto su se tako razvili; i kada jednom ovo shvatimo, onda bolest nestaje. To je znanje, o tome pričamo.
LILOU: Ljudi širom svijeta tražili su da čuju moj intervju s vama. I koja je zadnja poruka s kojom ćete nas ostaviti danas?
DOLORES: Malo teško za reći, ali živimo u veoma uzbudljivom vremenu sada. Stvari se mijenjaju, postajemo sve svjesniji sebe i svojih moći i toga što možemo učiniti Svijetu. Mi možemo promijeniti Svijet! I odlučiti evoluirati, što je najvažnije od svega! Ljubav će uskoro doći, moramo se osloboditi straha i stvari koje nas vuku dolje i maknuti se dalje. Znam puno ljudi koji kažu da to nema smisla; ali u Novom Svijetu se upravo o tome radi. Dolaze uzbudljiva vremena. Sjetite se karme. Oslobodite je se. Otpustite. I zakoračite u uzbudljivo novo postojanje za koje niste ni znali da postoji. Svi smo došli ovdje sa svrhom. Došli smo s planom. Došli smo da budemo ovdje u ovo vrijeme. Sada vi morate odraditi svoj dio.

Izvor: http://2012-transformacijasvijesti.com

Sibirska dolina smrti

 Širinom ogromne sibirske tajge proteže se mahom jalova četinarska šuma. To je preko 100.000 kvadratnih kilometara nezagađene, neistražene i nenaseljene divljine u zapadnoj Jakutiji. U toj gustoj šumi ima mnogo stabala isčupanih iz korena i pobacanih unaokolo, prostranih močvara i ogromnih rojeva krvoločnih komaraca.

Ukratko, to je drevna i

potpuno autentična divljina - i idealno mesto za obilje mitova i legendi o čudnim stvorenjima i anomalnim zonama gde se događaju krajnje bizarne stvari. Čak i lokalni divlji čovek - Čučuna, nije ni među prvih pet misterija u gomili priča o sibirskim neobičnostima. Možda je ipak najfascinantnija misterija od svih čudna legenda o užasnoj dolini Smrti, krcatoj neprirodnim kupolastim strukturama.

    Lokalna tradicija pamti da su usamljeni lovci iz nomadskog plemena Evenk i drugi Jakuti koji su lutali tim čudnim dolinama - ima ih više od jedne - opisivali neobične poluloptaste 'gvozdene kuće' (keldiju) koje štrče iz večno smrznutog tla. Te glatke, crvenkaste formacije često imaju otvor na vrhu i otvoreno stepenište koje vodi dole do kružne galerije sa velikim brojem metalnih soba. Uprkos spoljašnjoj temperaturi od minus 40, svedoci tvrde da je unutrašnjost ovih građevina prijatno topla. Stari Jakuti ne znaju poreklo 'gvozdenih kuća', niti kome one pripadaju. Maglovito ljudsko pamćenje ih vezuje za drevne demone tajge: Nurgun Bootura i Tong Duuraia.

    Te misteriozne strukture lokalno stanovništvo pominje i pod imenom olgus - prevrnuti kotao. Kažu da su građevine iskovane od nepoznatog, neverovatno tvrdog metala boje slične bakru, sa ivicama oštrim kao sečivo brijača. Niko nikada nije uspeo da odlomi ili odseče ma i najmanji komadić. Tokom vremena, Jakuti su primetili da neki 'kotlovi' postepeno tonu u smrznuto tle i nestaju, ostavljajući za sobom kružne mrlje neobične vegetacije. Ta su mesta veoma opasna za sva živa bića. 'Ostani suviše dugo i zavrteće ti se u glavi, a uskoro će te zgrabiti i nepoznata i fatalna bolest' - govore stari Jakuti. Zbog toga su plemenske starešine odavno zabranile ljudima odlazak u te oblasti i proglasili ih ukletim mestima. Taj region se zove Uliuiu Čerkeček - Dolina Smrti.

PUTNICI PRIČAJU

Ima i savremenih priča o putnicima koji su videli tajanstvene 'kotlove' iz tajge. Neke zvuče sasvim verodostojno, druge prilično neverovatno. Mihail Korecki iz Vladivostoka je opisao u novinama 'Trud' da je bio u Dolini Smrti tri puta. Prvi put 1933. kada je imao 10 godina, drugi put 1937. godine, a treći put 1947. sa prijateljima. Video je ukupno sedam 'kotlova'. Svi su izgledali veoma misteriozno i imali 6 do 9 metara u prečniku. Vegetacija oko njih je bila neobična, bujnija u odnosu na biljke u okolini, džinovskog lišća i ektremno dugačkih drški. Trava je bila dva puta viša od čoveka. Tokom poslednje posete Dolini Smrti, Korecki je sa prijateljima prespavao u jednom 'kotlu'. Iako se ništa dramatično nije dogodilo te noći, jedan od prijatelja sa kojima je bio je u sledećih mesec dana potpuno oćelavio, a Koreckom su se na obrazu pojavila dva čira koja nikada nisu zacelila.
    Geolog koji je 1936. posetio reku Olguidak, otkrio je 'kotao' koji još uvek nije potpuno utonuo u tlo. Glatka metalna polulopta debljine 2 centimetra i ivica oštrih poput žileta, bila je crvenkaste boje. Jedva je petina čitave strukture virila iz tla, a otvor na vrhu je bio dostupan osobi koja sedi na irvasu. Geolog je opis ove strukture poslao u Jakutsk, glavni grad Jakutije, ali niko nije obratio pažnju na njegov izveštaj.
    Otkriće jednog starijeg lovca iz plemena Evenk naišlo je na sličan prijem. On je 1971. tvrdio da je pronašao 'gvozdeno bure' u tlu, a u njemu tela mršavih, crnih, jednookih bića u 'gbozdenim kostimima'. Niko mu nije poverovao, a uprkos njegovoj spremnosti da zainteresovanima pokaže svoje otkriće, takvihnije bilo. Nažalost, lovac je u međuvremenu umro.
    Sve do 1979. nije bilo ozbiljnih arheoloških ekspedicija van Jakutska. Uprkos činjenici da su imali vodiča, starijeg naseljenika koji je u mladosti video 'kotlove', ekspedicija iz 1979. nije uspela da ih pronađe. Oblast u kojoj su bili se dramatično promenila u međuvremenu. Vegetacija je toliko porasla i bila je tako gusta, da nije moglo da se vidi dalje od 10 koraka ispred. Bilo kakvo otkriće bilo bi samo stvar puke sreće.
    Ruski ufolozi su izneli pretpostavku da su 'kotlovi' ostaci vanzemaljskih letelica koje su se srušile bilo nesrećnim slučajem ili tokom vazdušne bitke. Ruski istraživač, dr Valerij Uvarov smatra da su 'kotlovi' povezani sa moćnom elektranom koja se nalazi duboku u unutrašnjosti naše planete, te da su oružje koje štiti Zemlju od opasnosti koja joj preti iz svemira. Izgradili su ih vanzemaljci u drevna vremena, tvrdi on, i sada funkcionišu automatski - srušili su meteorit iznad Tunguske 1908. godine, Čulimski meteorit 1984. godine i Vitimski meteorit iz 2002. godine. Danas, smatra dr Uvarov, nivoi zračenja u oblasti ponovo rastu a živi svet napušta šume, kao da se pozornica priprema za neku predstojeću neminovnost.

LOV NA METEORIT IZ TUNGUSKE

    U avgustu 2007. godine ruska policija je krenula u potragu za meteoritom teškim tri tone, ukradenom iz svemirskog muzeja u Krasnojarsku, u severnom Sibiru. Smatra se da je ta stena deo meteorita koji je 1908. godine eksplodirao iznad Tunguske i uništio 2.000 kvadratnih kilometara sibirske šume. Eksplozija se dogodila 30.juna 1908. godine. Nešto - meteorit, asteroid, kometa, crna rupa ili svemirski brod - se probilo kroz našu atmosferu i najverovatnije eksplodiralo na visini od 5 do 10 kilometara iznad tla. Oslobođena energija je bila ekvivalent 20 miliona tona TNT eksploziva. Eksplozija je bila toliko jaka, da je potpuno osvetlila noćno nebo iznad čitave Evrope. Pretpostavlja se da su mali fragmenti eksplodiranog tela morali da padnu na tlo i zariju se u njega. Ono što je veoma čudno, jeste činjenica da uopšte nije pronađen krater niti i najmanji trag udara. Pa, šta je onda ukradeno u Krasnojarsku? Da li je to možda jedan od nekoliko velikih metalnih meteorita koji su pali na Sikote Alin u Sibiru 1947. godine?
    Vladimir Šajdurov, ekspert za matematičko modelovanje, smatra da je eksplozija u Tunguskoj bila okidač današnjeg globalnog zagravanja planete, jer je uništila tanke visoke oblake, pa je mnogo više solarne energije propušteno ka tlu. Još neobičnije pretpostavke iznosi Juri Ljabvin, predsednik državne Fondacije za istraživanje tunguskog fenomena, a povodom kvarcnih stena nađenih navodno blizu mesta eksplozije u tunguskoj reci Podkamenaja.
    Juri Ljabvin kaže: 'Na površini stena otkriveni su veoma čudni znaci, očigledno urezani tehnološkim sredstvima - moguće primenom plazme.' On kaže da je analiza kvarca otkrila nečistoće koje ne potiču sa ove planete i veruje da se 'informacioni kontejner' iz druge galaksije raspao prilikom pokušaja da sleti na Zemlju, ostavivši za sobom nekoliko fragmenata. Ljudi iz njegove Fondacije su 2005. godine otkrili 50 kilograma tešku stenu, za koju Ljubvin tvrdi da je prvi stvarni freagment preostao posle eksplozije.
    Italijanski istraživač Đuzepe Longo, fizičar sa Bolonjskog Univerziteta, je u junu 2007. objavio zanimljivo otkriće u 50 metara dubokom jezeru Čeko, koje se nalazi 8 kilometara severozapadno od centra Tunguske katastrofe. On kaže: 'Kada smo pregledali dno jezera, izmerili smo seizmičke talase koji se odbijaju od nešto. Niko pre nas to još nije otkrio. Nečega definitivno ima na dnu jezera. Jedino možemo da kažemo da jezero svojim oblikom ukazuje na krater nastao udarom tela male brzine.'

U SAMOJ DOLINI

    Malo poznata i još uvek nerazjašnjena misterija jakutske Doline Smrti i njenih 'kotlova', potpuno je okupirala Ivana Mekerlea, češkog istraživača koji već 30 godina predvodi ekspedicije u zabačene ćoškove sveta, tragajući za čudovištima i drugim neobičnim misterijama. Zanimalo ga je da li su 'kotlovi' prirodne formacije? Ako su veštačke, ko ih je sagradio i zbog čega? Nepoznatabolest koja pogađa ljude nastanjene u blizini 'kotlova', ukazuje na povećanu radioaktivnost. Nije ni čudo što se tako malo istraživača upustilo u avanturu da ih pronađe. Nedostatak pravih informacija i udaljenost regiona predstavljaju poseban problem u ionako opasnom poduhvatu. Ali da bi istražio užasnu Dolinu Smrti i pronašao misteriozne metalne polulopte pre nego što zauvek nestanu u dubinama tla, Merkele je bio spreman da se uhvati u koštac sa svim problemima. On nije verovao u NLO i jednooka crna bića. Prvi zadatak bio mu je da otkrije da li 'kotlovi' zaista postoje i ako postoje, gde se nalaze.
    Najveći problem predstavljalo je preciziranje lokacije 'kotlova' u ogromnoj, neprohodnoj tajgi. Najbolje informacije koje je prikupio govorile su da ih treba tražiti negde duže reke Olguidak. Ali očevici na koje je računao iznenada su nestali. Tumaranje naslepo tajgom je poduhvat osuđen da propadne u startu. Jedino pouzdano rešenje bilo bi osmatranje iz ptičije perspektive u periodu kada se sneg topi, a na drveću nema lišća. Za sat vremena je moguće istražiti iz vazduha oblast, koja bi istraživačima na tlu odnela meseca dana hoda i traganja. Pilot bi mogao da naleti određenu oblast i snimi kamerom tlo ispod. Uz malo sreće, na snimku će se pojaviti anomalija za kojima tragaju.
    Ali Mekerle nije mogao svojoj ekipi da priušti helikopter, jer je pilot za jedan sat leta tažio 1.500 američkih dolara. Na kraju su se odlučili za motorni paraglajder, zapravo padobran sa motorom, koji je mogao da uzleti i sleti na maloj površini. Kamionom su stigli do mosta preko Olguidaka. Pred njima se prostirala gusta tajga. Sa rancima, kamp opremom i hranom za 14 dana, bilo bi veoma teško probijati se kroz gustiš. Zato su se opredelili da putuju rekom. Ljudi su ušli u gumeni čamac, a oprema je utovarena u manji čamac koji je vezan za veliki. Mekerlov vodič Slava Pastuhov, bio je materijalist koji nije verovao u legende. Pošao je sa Česima da bi pecao, lovio i što je najvažnije, da bi im pomogao da prežive dve nedelje u tajgi. Ali je čak i tako razuman, iskusan lovac poput Slave, osetio krajnju nelagodnost putujući kroz sablasnu, mrtvu zemlju golog i počupanog drveća. Uskoro im je poželeo srećan put i napustio ih.
    Kažu da je Dolina Smrti čitav lanac dolina koji se protežu duž obala reke. Da bi istražili svih 200 kilometara dužine, Mekerle je podelio rutu na nekoliko delova. Svaki deo bi istraživali nekoliko dana. Pomoću motornog padobrana su istraživali tajgu iz vazduha. 'Video sam nešto. Video sam čudan krug istočno odavde!' - javio je pilot Pavel Šćepan. Kamera je zaista zabeležila neobično pravilan prsten usred monotonog pejzaža. Uz pomoć kompjutera i Googla odredili su tačne koordinate neobičnog kruga. Iako je bila sredina juna, iznenada je počeo da pada sneg. Pomoću GPS uređaja stigli su do prstena. Mekerle kaže: 'Nikada nismo videli tako nešto. Bila je to savršena izdubljena kružnica puna vode, izbočenih, ali glatkih ivica. U sredini je bilo kružno parče čvrste zemlje oko 30 metara u prečniku. Nije ličilo na prirodnu formaciju; bio je to prsten sa otvorom u centru, takođe potopljenim vodom.'
    Pomoću dve dugačke grane kojima je ispitivao močvaru Pavel Šćepan je u gumenom ribarskom odelu zakoračio u ledenu vodu i krenuo ka centru kruga. Ispitujući tlo ispred sebe, motkom je ispod tankog sloja leda i mulja na površini udario u nešto čvrsto. Da li je to džinovski 'kotao' koji je sasvim utonuo u tlo? Bilo je nemoguće sa sigurnošću reći. Sneg se topio i Merkelov tim je ponovo imao sreće. Nekoliko kilometara nizvodno, otkrili su veoma slično mesto, ali manje. Usred savršeno okruglog jezera prečnika 10 metara, nalazila se blago savijena kupola, prekrivena slojem mulja. Pomoću motke, Mekerle je ispitao oblik, ali im je nedostajala odgovarajuća oprema za kopanje. Da bi došli do kupole, morali bi da isuše vodu i očiste mulj - poduhvat koji je u tom trenutku bio neizvodljiv zbog nedostatka odgovarajuće opreme.
    Zatim se dogodilo još nešto - neočekivani zdravstveni problemi koji su usledili nakon noći provedene blizu potonulog 'kotla'. Sledećeg dana, Ivana Mekerlea je uhvatila iznenadna vrtoglavica, usledila je nesvestica, gubitak osećaja za ravnotežu, gušenje i groznica - simptomi na koje upozoravaju i stare jakutske legende. Ubrzo više nije mogao da stoji na nogama, izgubio je vid i nije bio u stanju da pojede ili popije bilo šta. Kriza je potrajala čitav dan, kada se na njih obrušila nova snežna oluja i gotovo im uništila šatore. Oluja jepotrajala sve dok svi članovi ekspedicije nisu bili bukvalno potopljeni. Ali pošto je jedino Mekerle imao zdravstvene probleme, nisu mogli krivicu da svale na ostatke drevne radijacije. Pošto se Mekerlovo stanje nije popravilo ni sutradan, odlučili su da spakuju stvari u čamce i vrate se nazad. Putovali su rekom bez zaustavljanja čitav dan i čitavu noć, gotovo bežeći iz Doline Smrti najbrže što su mogli.
    Iako nisu našli dokaze o legendarnim metalnim kotlovima, Ivan Mekerle i njegovi saradnici se ipak nisu vratili praznih šaka. Otkrili su džep rude titanijuma. Tragajući iz vazduha za 'kotlovima', pronašli su jedno takođe neobično mesto - savršeno kružno polje rđavo braon stena gde je igla kompasa potpuno poludela? Magnetska planina?  Verovatno. Sa geološkog stanovišta, čitav taj region je vrlo neobičan. Gazili su čvrstim, vatrenim sibirskim vrhovima koji potiču iz pradavnih vremena. Na nekim mestima, uočljivi su otvori krcati mineralnim depozitima koji sigurno kriju dijamante. Najveći rudnik dijamanata inače se nalazi u mestu Mirnij, regionalnom centru odakle je tim krenuo u istraživanje tajge.
    Po povratku u Prag, pokazali su geolozima uzorke stena i dobili porvtdu da sadrže rude titanijuma i gvožđa. Rečeno im je da bi koordinate magnetskih anomalija mogli da prodaju Rusima za veoma dobru cenu. Ruski mediji su naširoko pominjali ekspediciju, pa se čak pisalo da su Mekerle i kompanija pobegli preplašeni događajima u Dolini Smrti.

JAKUTSKE LEGENDE

    Jakutske legende pune su referenci na eksplozije, vatrene vihore i vatrene sfere koje se uzdižu u vazduh, a svi su ti fenomeni povezani sa misterioznim metalnim konstrukcijama iz Dolini Smrti. Mnogo toga se pominje u epskim pesmama o događajima iz daleke prošlosti i vremena kada je u toj oblasti bilo svega nekoliko tunguskih nomada.
    Nekada davno, njihovi daleki rođaci su doživeli da je Jakutija iznenada prekrivena neprobojnom tminom dok je orkan užasne siline tresao zemlju zaglušujućom rikom, a munje parale nebo u svim pravcima. Kasnije, kada se tmina razišla, nomadi su ugledali krajnje čudnovat prizor - na sprženom tlu uzdizala se struktura nalika kuli i sijala je na suncu, vidljiva i sa udaljenosti od nekoliko dana puta. Dugo vremena je kula odavala uhu krajnje neprijatnu, parajuću buku dok je postepeno tonula u tlo. Kada je utonula, zamenio ju je orgoman, zjapeći vertikalni otvor koji je, po legendi, sadržao tri niza 'smejućih ponora'. Govorilo se da se u toj ogromnoj jami nalazi podzemni svet sa sopstvenim suncem koje bledi. Niko nije smeo da priđe jami zbog zagušljivog smrada, ali su iza daljine ljudi ponekada mogli da vide 'rotirajuće ostrvo' iznad otvore - koji su takođe zvali i 'zvečeći poklopac'. Oni koje je radoznalost naterala da priđu ili uđu, nikada se više nisu vratili.
    Vekovima kasnije, zamećena jeneobična pojava zemljotresa praćenog tankim vatrenim vihorom unutar zaslepljujuće vatrene lopte. Ostavljajući za sobom trag vatre i praćena praskom groma, lopta je lebdela horizontom dok na kraju nije eksplodirala. Jakutski nomadi su verovali da je to bio demon zaštitnik, jer im nije naudio već je samo uništio zemlju susednog, neprijateljskog plemena. Nekoliko decenija kasnije isti se događaj ponovio, ap su svog demona nazvali NIurgun Bootur - ognjeni borac. Još kasnije, demon ih je izneverio: užasna vatrena lopta je izletela iz jame gde je potonula kula i eksplodirala u vazduhu, obrušivši se na sve što je živelo u prečniku od 1.000 kilometara unaokolo. Potresi su grčili zemlju i cepali brda, a centar eksplozije je postao 'podivljalo more vatre' sa 'rotirajućim ostrvom' nalik disku iznad toga. Plemena su se razbežala u svim pravcima, što dalje od razaranja. Mnogi su ljudi podlegli čudnoj bolesti koja se nasleđivala.
    Šest stotina godina kasnije, kada su ovi događaji postali legenda a ljudi se opet vratili u te oblasti, velika se kataklizma ponovo dogodila. Vatrena lopta Niurgun Bootura se pojavila iznad užasnog vatrenog vihora i ponovo otplovila nebom da bi eksplodirala na horizontu. Posle nekoliko decenija još jedna se vatrena lopta pojavila na nebu: ovaj puta su je nazvali
Kiun Erbiie - bleštavi vazdušni vesnik (glasnik). Konačno je usledila razorna eksplozija koju legenda naziva Uot Usumu Zong Duurai, što grupo prevedeno znači: zločinački stranac koji je probio Zemlju i krije se u dubinama, uništavajući sve okolo vatrenim vihorima.
    U ovom epu je i beleška da je uoči večernjeg leta antiheroj Tong Duurai, borac Kiun Erbiie prešao nebeski svod kao 'zvezda padalica' ili 'žustra munja' da bi upozorio Niurgun Bootura na predstojeću bitku. Dvosmisleno, legenda takođe govori da je Tong Duurai izleteo iz dubina da bi se upustio u borbu prsa u prsa sa Niurgun Booturom  ognjenim loptama i vatrenim vihorima. Takva je pustoš nastala posle njihove bitke, da u čitavoj oblasti nije bilo znaka života dugo, dugo posle toga.
    Šta god mislili, činjenica je da sibirska tajga krije obilje nerešenih misterija koje čekaju da budu otkrivene - ako to ikada i budu.

Pozajmljen tekst.

Mjesec- naš najbliži, ali vrlo misteriozan nebeski susjed. Zvanična nauka tvrdi da je to beživotna kamena pustinja, bez tragova života i civilizacije. Da li je, zaista, tako?

Povijest viđenja neobjašnjivih pojava na Mjesecu duga je i bogata. To je činjenica koju se može izraziti i brojčano – kako je to i učinjeno u  istraživanju zaključenom 1968. Ono se, mada pod drugim nazivom, bavilo pojavama koje su engleski znanstvenici nazvali  “Transient Lunar Phenomena” (TLP). Uz riječ “transient” u englesko-hrvatskom rječniku piše: prolazan, kratkotrajan, časovit, brz, prijelazan. Upravo svi ti izrazi zajedno odlično opisuju prirodu fenomena koji su stoljećima viđani na Mjesecu. S obzirom na godinu kad je dovršeno, možemo pretpostaviti da je istraživanje provedeno kao dio priprema za američko slijetanje na Mjesec. Zabrinutost zbog prisutnosti izvanzemljana obilježila je američku poslijeratnu poltiku, vojne planove i planove osvajanja svemira puno više nego što smo uopće skloni pomisliti.

radioliberum.com

Elaborat (danas je na internetu, ukucajte „TLP“) zorno pokazuje učestalost čudne dinamike koja se stoljećima zbivala na površini Mjeseca i koja je uporište teza o Mjesecu kao domu za baze NLO-a, u svijetlu činjenice da brojnost NLO-viđenja sugerira da možda svi neprekidno ne dolaze iz dalekih planetarnih sustava. Ali tu se već nalazimo na skliskom terenu spekulacija, koje je svatko slobodan sam napraviti. Pozabavimo se radije činjenicama.

Prije nego se posvetimo analizi spomenutog istraživanja, skočit ćemo na trenutak u 1966. godinu, dvije godine prije nego što je ono završeno. U knjizi “Leteći tanjuri – ozbiljno pitanje”, američkog novinara i istražitelja Franka Edwardsa, taj dugodišnji i vrlo studiozni istraživač i skupljač činjenica o NLO-ima, obavještava nas da su 1879. astronomi otkrili da je naš satelit išaran svjetlostima, crtama i geometrijskim figurama na mjestima gdje ih ranije nije bilo. Nije se radilo tek o svemirskim tračevima jer je Britansko astronomsko društvo tražilo od svojih članova da prijave takve anomalije kad ih primijete, u nadi da će znanstvenici u njima otkriti pokušaje da netko s Mjeseca komunicira s nama. Nakon dvije godine, Društvo je odustalo od svog zahtjeva -  zbog prezagušenosti. U dvije godine stiglo je više od dvije tisuće izvještaja o neobičnim pojavama na Mjesecu! Jedini zaključak koji su britanski astronomi i znanstvenici izvukli jest da je Mjesec vrlo čudno mjesto, kojega nisu u stanju objasniti.

U desetljeću čovjekova spuštanja na Mjesec, bojnik Patric Powers, direktor programa za svemirski razvoj vojske  SAD-a, u časopisu Obiteljski krug zapisao je da će, po njegovom mišljenju, “prvi ljudi koji stignu na Mjesec morati biti spremni da se bore za privilegiju da se spuste.” Svoju izjavu je bojnik Powers odbio objasniti, pa bismo je mogli smatrati i duhovitom dosjetkom da nismo u međuvremenu pročitali memoarsku knjigu pukovnika Philipa. J. Corsa  “Dan poslije Roswella” koja otkriva zabrinutost američke vojske i drugih agencija zbog letjelica koje su presretale njihove svemirske letjelice. U prosincu 1962. godine, na skupu Američkog raketnog društva u Los Angelesu, doktor Carl Sagan, savjetnik Oružanih snaga za pitanje života izvan Zemlje, u predavanju je slušateljima rekao da čovječanstvo mora biti spremno suočiti se s vjerojatnošću da su nas inteligentna bića iz svemira već posjetila te da oni imaju, ili su imala, baze na suprotnoj strani Mjeseca.

Kako god da bilo, prvi koraci prema Mjesecu napravljeni su upravo tih godina. Započetak, sondama koje su imale zadatak snimati Mjesec kako su mu se približavale, i tako sve dok se ne bi razbile o njegovu površinu. Nakon šest letjelica Ranger, koje su stigle do Mjeseca i udarile u njegovu površinu, a da nisu uspjele poslati niti jednu sliku, sedmom Rangeru je to najzad uspjelo. U ljeto 1964, prije nego što se sonda razbila o mjesečevu površinu, poslala je 4320 fotografija velike jasnoće. Jedna od njih prikazivala je dva velika bijela grudasta objekta  u jednom udubljenju ili krateru. Brzo je povučena i obilježena oznakom tajnosti, a potom  je opet objavljena s objašnjenjem da su ti neobični predmeti samo stijene. Nakon Rangera sedam, sonda s oznakom osam poslala je oko sedam tisuća slika, ali tek pokoja je objavljena. Bile su to fotografski bolje slike, koje su pokrivale neobično aktivno područje Mjeseca, krater Alfonsus.

Posebno poglavlje priče o anomalijama na Mjesecu pripada takozvanim “mjesečevim kupolama”. O njima se pisalo i u časopisu harvardske zvjezdarnice “Nebo i teleskop” u siječnju 1958. godine, gdje je konstatirano da posljednjih godina znanstvenici poklanjaju sve više pažnje “mjesečevim kupolama, malim zaobljenim brežuljcima koji se pojavljuju u sve većem broju”. Časopis je objavio i crtež jednog od tih predmeta, kojega je načinio francuski astronom koji je kupole proučavao teleskom od 25 centimetara.

Kupole su prvi put zapažene 1930. godine. Do 1960.  na površini Mjeseca primjećeno je preko dvjesto zaobljenih, bijelih poluloptastih objekata. “Brežuljci” su se pojavljivali i nestajali. Njihove sjenke su pokazivale da su okrugli, a viđani su u ravnim područjima. Da bi ih se u to doba uopće moglo vidjeti sa Zemlje, morale su imati promjer od bar dvjesto  do dvjesto pedeset metara. Mnoge od njih bile su na toj granici vidljivosti, ali bilo je većih. Dobro dokumentirane “šećuće” kupole na Mjesecu bile su nagovještaj da možda tamo nekog ili nečeg ima.

Sovjetski astronom Nikolaj Kozirjev objavio je da je 1958. i 1961. u blizini kratera Aristarh opazio nešto nalik vulkanskoj aktivnosti. Anomaliju na beživotnom licu Mjeseca prvo je otkrio telekopom, iz zvjezdarnice u Pulkovu, a  potom ju je potvrdio i spektogramima. Njegovi izvještaji na Zapadu su isprva naišli na podsmjeh, jer se zna da je Mjesec tek jedno veliko beživotno tijelo koje sunce naizmjence prži ili ledi. No, krajem 1963. godine su četiri istaknuta američka astronoma potvrdila Kozirjevljeve izvještaje, rekavši da je u krateru Aristarhus sigurno došlo do neke aktivnosti, možda vulkanske.

U prosincu 1963, u časopisu “Nebo i teleskop”, zvjezdarnica Lowel javila je da je u noći 29. listopada otkrila dva grozda jarke crvene svjetlosti sjeverno od kratera Herodot. U noći 27. studenog, te su crvene točke nestale s prvobitnog mjesta i grupirale se u ovalnu formaciju uzduž južnog oboda kratera Aristarh. Te pokretne, jarke, crvene svjetlosti u spomenutom časopisu proglašene su najrjeđim od svih fenomena – galopirajućim vulkanima. A u lipnju 1965. jedan astronom-amater skrenuo je pažnju profesionalnim astronomima u Kaliforniji i Arizoni na neobičnu, blještavo-bijelu zraku svjetlosti koja je potekla iz Aristarha, koji je tada već bio na zamračenom dijelu Mjesečeva lica. U srpnju su zraku opazile i te zvjezdarnice. Bio je to snop bijele svjetlosti koji je, svaki put kad bi se pojavio, trajao oko sekundu i pol.

Zvjezdarnice su se dogovorile s mnogobrojnim radio-amaterima da im jave kad god opet primijete svjetlost. Do kolovoza 1965. za tu mrežu, nazvanu “Astromreža”, radii su  radio-amateri s kratkovalnim radio-odašiljačima iz Phoenixa, Tuscona i Prescotta u Arizoni, pa oni iz područja planine Wilson, te iz San Diega  i Los Angelesa u Kaliforniji, kao i iz Las Vegasa u Nevadi. Tijekom srpnja i kolovoza, astronomi koji su promatrali taj najnoviji mjesečev misterij, mogli su, zahvaljujući kratkovalnoj radio-opremi amatera, jedni s drugima razgovarati kao da su u istoj sobi. Kad bi koji znanstvenik primijetio svjetlost, smjesta bi javio svojim kolegama. Kako se Aristarh, kad ga se promatra s Zemlje, nalazi u južnom lijevom kvadrantu Mjeseca, lako ga je vidjeti teleskopom od 10 cm.

Priroda svjetlosti te zrake ostala je neobjašnjena. Znnastvenici koji su je promatrali odbacili su mogućnost da je riječ o reflektiranoj svjetlosti neke zvijezde, te zaključili da se ne radi niti o lutajućem snopu sunčeve svjetlosti, jer je u vrijeme kad je svjetlost viđena, Aristarh već bio iza zavoja, tj. prešao je na suprotnu stranu od Sunca.

Astronomi iz flagstafske zvjezdarnice u Arizoni 1963. su na Mjesecu  promatrali divovske pokretne objekte veličine pet kilometara i širine tristo metara. Bilo ih je trideset i jedan. Kretali su se u strogom geometrijskom poretku, a između njih su se kretali manji objekti, promjera otprilike stotinu pedeset metara. O tome je izvijestio dr. James Grinacre, sudionik promatranja (koji je sam bio protivnik postojanja NLO-a).

Čini nam se da su mnoga od zbivanja na Mjesecu nestala nakon 1960-tih godina. Barem s njegove vidljive strane.

A ona nevidljiva?

Građevine na  Mjesecu

Osim putem sondi koje su krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća, dok je Mjesec bio astronautski hit sezone, oblijetale našeg svemirskog pratitelja, tamnu stranu nikad nemamo prilike promatrati. Što bismo možda mogli vidjeti na njoj, na konferenciji “Disclosure” 2001. godina ispričao je Karl Wolfe, serviser za preciznu fotografsku elektroniku ratnog zrakoplovstva koji je tada bio stacioniran u zračnoj bazi Langley u Virginiji.

Wolfe je sredinom 1965. godine prebačen na projekt Lunar Orbiter Agencije za nacionalnu sigurnost (NSA) u Langley Fieldu. Cilj Lunar Orbitera bio je napraviti fotografije Mjeseca kao dio priprema za slijetanje Apolla na Mjesec. Imali su problema s elektroničkim uređajem koji je onemogućavao izradu fotografija pa su tražili da Wolfe dođe izvidjeti u čemu je problem. Kad je Wolfe ušao u tu ustanovu u bazi Langley, gdje je NSA dopremala informacije iz Lunar Orbitera, primijetio je «da tamo ima ljudi iz drugih zemalja, puno stranaca u civilu s prevoditeljima i s sigurnosnim bedževima oko vrata». Svi su bili «vrlo tihi, vrlo rezervirani» kao da je «neki čudni plašt bio iznad njih.» Izgledali su «vrlo zabrinuto». Wolfe je već bio zapanjen kad je vidio da na projektu Agencije za nacionalnu sigurnost sudjeluju ljudi iz cijeloga svijeta, što nije imalo nikakvog smisla.

Potom su ga odveli u laboratorij u kojem se nalazio neispravni uređaj. »Nisam ga mogao popraviti na licu mjesta», ispričao je Wolfe projektu Disclosure, «nego se uređaj trebao odnijeti na popravak. U crnoj komori je sa mnom tada bio još jedan pripadnik zrakoplovstva. Zamolio sam ga da mi opiše proces kojim podaci stižu s lunarnog orbitera do laboratorija. Pola sata nakon što mi ga je opisivao, rekao mi je:  ‘Usput, otkrili smo bazu na stražnjoj strani Mjeseca’.

ilustracija

‘Čiju’, upitao sam, ‘ne razumijem što misliš, čiju?’

A on je rekao: ‘Da , otkrili smo bazu na stražnjoj strani Mjeseca.’

U tom sam trenutku postao uplašen i malo užasnut, razmišljajući da smo u opasnosti i u nevolji ako itko sad uđe u sobu, jer mi on ne bi smio davati te informacije. Bio sam fasciniran, ali sam također znao da je prešao granicu koju nije smio. Onda je izvukao jedan od tih mozaika i pokazao mi tu bazu na Mjesecu, koja je imala geometrijski oblik – tamo su bili vrlo visoki tornjevi, okrugle zgrade,  stvari koje su nalikovale radarskim tanjurima, ali su bili ogromne strukture…Taj čovjek i ja bili smo istog čina; mislim da je bio vrlo nesretan. Imao je isto bljedilo i zabrinutost kao znanstvenici izvan sobe; bili su zabrinuti poput njega. I imao je potrebu s  nekim popričati o tome….Neke od struktura bile su velike pola milje. To su gorostasne strukture. Na različitim fotografijama bilo je struktura različitih veličina. Neke su zgrade bile vrlo visoke, tanke strukture, ne znam koliko visoke, ali morale su biti vrlo visoke. Bilo je snimaka pod kutem sa sjenama. Bilo je tamo i vrlo velikih okruglih i kupolastih zgrada. Vidjele su se vrlo jasno, jer su to bili veliki objekti. U umu sam ih pokušao povezati sa strukturama na Zemlji, ali ih se ne može usporediti ni sa čime ovdje, niti po mjerilu niti po strukturi…Nisam htio duže gledati slike, jer sam osjećao da mi je život u opasnosti. Želio sam ih gledati, volio bih imati kopije, volio bih da mi je više o njima rečeno, više objašnjavano, ali znao sam  ne mogu. Znao sam da je mladić koji je to podijelio zaista prekoračio svoja ovlaštenja. Osjećao sam da je samo trebao s nekim razgovarati, jer nije imao s kime pričati niti prodiskutirati i nije imao skrivenih motiva osim činjenice da je, mislim, osjećao težinu svega toga i to ga je uznemiravalo… U tom sam se trenutku veoma zabrinuo jer sam znao da rapravljamo o posebno obilježenim tajnim podacima. Prekršio je sigurnosni kodeks i u tom sam se trenutku zapravo vrlo bojao. Nisam mu postavljao više pitanja. Nakon nekoliko trenutaka, netko je ušao u sobu. Ondje sam radio još tri dana, a kad sam se vraćao kući, sjećam se da sam naivno mislio da ću sve o ovome čuti na vijestima.”

Neke vijesti ne nalaze put do nas.

Ili možda ipak da?

Los Angeles Times je objavio snimak kojega je 20. studenog 1966. američka automatska istraživačka sonda Lunar Orbiter-2 snimila u području Mora tišine, s visine od pedesetak kilometara, visokorezolucijskom kozmokamerom, a prikazuje neobične kupolaste tvorbe pravilna oblika. U blizini kupolastih tvorbi proteže se neki ogroman ravan rov kojega su neki interpretirali kao trag neke gorostasna građevina koja se tu nekad nalazila. Na ostalim orbitalnim panoramskim snimkama tog područja Mjesečeve površine načinjenih s manje visine uočeno je, prema izjavama stručnjaka koji su ih imali priliku vidjeti, više pravilnih geometrijskih struktura te veći broj ravnih ili pravilno zakrivljenih linija na pješčanim površinama nalik tragovima vozila na pješčanom tlu. Naime, te je snimke u svome glasniku ubrzo objavila američka tvrtka «Boeing» specijalizirana za proizvodnju civilnih i vojnih zrakoplova te svemirskih letjelica. Otada su snimke netragom nestale iz vidokruga javnosti, a javnosti nisu dostupne niti danas.

tragovi vozila

 Ako se odvažimo spekulirati, možda ne treba čuditi što se prvo slijetanje na Mjesec (Apolo-11,  20. srpnja 1969.) dogodilo u Moru tišine, gdje su prethodno iz orbite snimljene kupolastih tvorbi neprirodnih oblika, koje, prema procjeni NASA-inog geologa Farouka el Baza koji ih je analizirao, veličinom daleko nadmašuju naše najveće monumentalne građevine. Štoviše, na temelju razlika u nijansi boje materijala od kojih su sazdane i okolnog terena ustvrdio je “da je za njihovo podizanje korišten građevinski materijal koji ne potječe iz predjela Mora tišine”. Njegovo mišljenje da se ne radi o prirodnim tvorbama dijelili su i dr. William Blair, antropolog i arheolog zaposlen u Boeingovom institutu za biotehnologiju te dr. Aleksandar Abramov, ruski stručnjak za svemirske letove.

Da su na Mjesecu zaista uočeni tragovi prisutnosti izvanzemaljskog inteligentnog života upućuje i kratka vijest američke novinske agencije UPI objavljena 14. veljače 1973. U njoj stoji da je sovjetski Lunohod-2 prilikom vožnje kraterolikom dolinom Littrow u Mjesečevu gorskom lancu Taurus, koji se proteže približno u smjeru sjever-jug s istočne strane Mora vedrine, snimio neki geometrijski pravilan monolit, a lunarni modul Apola-17, posljednje istraživačke misije na Mjesecu s posadom, je 11. prosinca 1972, samo dva mjeseca prije Lunohoda 2, sletio upravo u tome području. Možda koincidencija, a možda ciljano istraživanje nečeg što je uočeno analizom fundusa od tridesetak tisuća visokorezolucijskih orbitalnih snimaka Mjesečeve površine.

Blairovi obelisci

Evo jedne zanimljive rasprave iz vremena osvajanja Mjeseca. 2. studenog 1966. NASA je objavila neobičnu fotografiju Mora tišine koju je snimio Lunar Orbiter 2. William Blair iz Boeingovog Instituta za biotehnologiju na fotografiji je primijetio nekoliko neobičnih predmeta koji su bacali vrlo duge i jasne sjene. Objekti su izgledali kao obelisci i na ranojutarnjem suncu bacali su jasne sjene, slične onima kakve baca spomenik-obelisk u Washingtonu.

Najviši obelisk bio je visok oko 213 metara, dok je najniži bio visok poput natprosječno visoke smreke. Blair je analizirao fotografiju i zaključio da je riječ o sedam obeliska. Jedan je  iznimno visok s četiri manja niže lijevo od njega. Šesti je malo dalje odostraga u poravnanju s prvim. Sedmi obelisk formira trokut s drugim “kutnim obeliscima”. Triangulacija slike pokazala je da tri vanjska obeliska formiraju jednakostranični trokut, dok je triangulacija s ostala četiri obeliska oblikovala oblik piramide ili prizme.

Dr. Richard Shorthill iz NASA-e komentirao je “Blairove obeliske”, sumnjajući da su “rezultat nekog geofizičkog događaja”. Sam Blair je na to odgovorio: “Da su obelisci doista posljedica nekog geofizičkog događaja, bilo bi prirodno očekivati da su distribuirani nasumično. Rezultat trianguliranja bi bio raznostraničan ili nepravilan, dok je trianguliranje ovih mjesečevih  objekata dovelo do sistema s osnovicom, s koordinatama x, y, z u desnom kutu, šest istokračnih trokuta i dvije osi od kojih se svaka sastoji od tri točke.”

Nadalje, u donjem desnom dijelu slike može se vidjeti pravokutna “depresija”. Blair je napomenuo da ona sugerira postojanje četiri kuta od 90 stupnjeva, te da ta struktura navodi čovjeka na misao da nalikuje iskopu čiji su zidovi erodirani ili se urušili prema unutra.”

Drugi koji su proučavali Mjesec upitali su Blaira misli li možda da su obelisci djelo inteligentnih bića, instrumenti za observaciju i navigaciju ili možda direktni sustav za komunikaciju. “Želite da to potvrdim  kako biste me mogli diskreditirati?” odvratio je Blair. “Reći ću vam ovako: da su slične stvari nađene na Zemlji, prva briga arheologije bila bi razgledati mjesto i napraviti pokusna iskapanja kako bi se procijenio opseg otkrića.”           Skeptici  mogu samo odvratiti da su mogli postojati posebni uvjeti o kojima bi mogle nastati čudne prirodne strukture. “Ali da je taj ‘aksiom’ primijenjen u sličnim situacijama na Zemlji”, oštro je odvratio Blair, “više od polovice danas poznate  majanske i aztečke arhitekture još bi uvijek bilo zakopano ispod brežuljaka i depresija prekrivenih drvećem i šumama…..što se tiče ’rezultata nekog geofizičkog događaja’; arheologija se na temelju toga nikad ne bi razvila i većina činjenica koje se odnose na evoluciju čovjeka ostale bi obavijene velom tajne.“

Obelisci su još uvijek gore. Ako ih posjetite – pošaljite razglednicu!

                           TLP-“Prijelazni mjesečevi fenomeni”

Gužva na Mjesecu nije novijeg datuma. Daleke 1871. engleski astronom Birt načinio je elaborat svojih promatranja, koji se danas čuva u britanskom Kraljevskom astronomskom društvu. Mnoga promatranja još su uvijek zagonetka. Primjerice, Birt je na Mjesecu, u krateru Platon, promatrao tijela pravilnog geometrijskog oblika u pokretu i nerazumljive svjetlosne signale. Sličan posao, samo puno temeljitiji, u srpnju 1968. završila je  NASA, izdavši detaljan katalog mjesečevih anomalija, tj  TLP-a (Transient Lunar Phenomena), “prijelaznih mjesečevih fenomena” s početka naše priče.

Katalog je zapravo tehnički izvještaj evidentiran pod brojem TR R-277. Naslovljen je “Chronological catalogue of reported lunar events” (Kronološki katalog izvještaja o događajima na Mjesecu) a danas je u cjelosti dostupan na internetu. Njegovi autori su američki znanstvenici Barbara M. Middlehurss (sveučilište Arizona), Jaylee M. Burley (Goddard Space Flight Center), Patrick Moore (planetarij Armagh) te Barbara L. Welther (astrofizička zvjezdarnica Smithsonian).

Katalog obuhvaća promatranja Mjeseca od 26. studenog 1540. do 19. listopada 1967. godine. Po desetljećima i astronomima sortirane su, skupljene, nabrojane i opisane neobične pojave koje su astronomi četiri stoljeća zapažali na Mjesecu. Svaka je opisana s nekoliko riječi ili čak rečenica, za svaku je rečeno koji ju astronom i kada vidio i na kojem mjestu na Mjesecu. 579 primjera obuhvaćenih katalogom sadrže: pokretne svijetleće objekte tj. brza pokretna svjetla; geometrijske oblike; kratere koji nestaju; rovove u boji koji nastaju brzinom od 6 km/h; nastajanje i nestajanje nekakvih “zidova”; divovske kupole koje mijenjaju boju; snažne svjetlosne bljeskove i “munje”; svjetleće oblake koji se kreću manjom ili većom brzinom; nepoznate objekte koji brzo prelijeću preko površine Mjeseca.

Već I letimični pogled na tabelu izvještaja otkriva da su tajanstvene svjetlosne pojave osobite učestale na sjevernoj polutki Mjeseca. Ispred brojnih lokacija na kojima su viđene, uvjerljivo prednjači krater Aristarh, ali je nezaobilazno I područje Mora tišine te kružna kraterolika ravnica Platon promjera stotinjak kilometara. Studija nalik NASA-inoj izrađena je 1970. i u SSSR-u, u Ukrajinskom institutu za istraživanje anomalnih pojava. U njoj je obrađeno oko sto I pedeset viđenja pokretnih objekata i svjetala na Mjesečevoj površini. U nekima od njih opažene su ili čak snimljene sporo-pokretne bijele mrlje, a u drugima sporo-pomične svijetle točke.

“Disclosure” o Mjesecu

Larry Warren (svjedok “Disclosurea”), službenik za sigurnost američkog ratnog zrakoplovstva radio je u službi za sigurnost u zračnoj bazi NATO-a Bentwaters u Velikoj Britaniji na osiguravanju nuklearnog naouružanja, koje je tada tamo bilo tajno pohranjeno. Godine 1980. bio je prisutan prilikom spuštanja neobične neidentificirane letjelice.

Nakon konfuzne noći ispunjene neobičnim događajima vezanim uz NLO-e, Larry Warren I njegovi kolege pozvani su na sastanak u zapovjedništvo. Nakon obavještavanja da je sve što su vidjeli pitanje nacionalne sigurnosti, te da ni o čemu ne smiju ni s kime razgovarati, slijedila je filmska projekcija kako bi im se «pomoglo da stave u bolju perspektivu sve ono što su vidjeli” i da im se “možda malo pomogne da to srede u sebi”:

“Riječ je o običnom filmu s filmske role bez glasova”, objasnio je Warren. „Započeo je sa snimkom, pretpostavljam iz 1940. godine. Bila je prikazana letjelica s propelerom na danjem svjetlu. Izgledalo je kao da se prizor odvija na Floridi, na području zvanom Florida Keys. Flota srebrnih diskova ušla je pod letjelicu. To su bili prvi kadrovi. Uslijedio je drugi isječak. Najbolji isječak prikazivao je beretke 5. specijalnih snaga u Vijetnamu. Čovjek s kamerom stajao je pored grma, na brežuljku s crvenim glinenim tlom. Ne znam iz koje je godine snimka, no bila je u boji. Okrenuo je kameru, a iza grma se polagano oprezno uzdizala ogromna zelena stvar delta-oblika, sve do razine kamere. Granje je otpadalo s te ogromne stvari, a skupina pelikana ili nekih drugih ptica se uvlačila ispod njega. Nikada to neću zaboraviti! Toga se sjećam jasnije od onog što smo doživjeli na terenu.

Pa svemirski program. Kunem se Bogom, film je prikazivao strukturu na Mjesecu, oblike poput kutija koji su bili boje pijeska. Prikazivao je lunarno vozilo koje se kretalo…Tada su – na određenoj udaljenosti – astronauti rukom upirali u te oblike koji su izgledali poput kutija i u tvorevine koje su se kretale po površini mjeseca. To je snimila misija Apollo…..Tvorevine su bile jednake boje kao i Mjesec, no imale su svoj oblik. Poput ogromnih kutija, četvrtaste i uglate, bez prozora. Ali očito je bilo da su umjetne. Astronauti su ih snimali. A onda, bila su neka svjetla i čudne stvari na vrhu brežuljaka.” Na pitanje dr. Greera jesu li ti predmeti bili u dobrom stanju ili su izgledali staro, Warren je rekao da su “izgledali prastaro”. Greer je upitao i jesu li se ti NLO-i kretali.

”Jesu, to je bilo jasno vidljivo u različitim scenama”, odgovorio je Warren. ”Puno toga (neobičnih predmeta, op. K.M.) je bilo u scenama s lunarnim vozilom, o toj se misiji radilo. Dio filma prikazivao je astronaute kako lebde u svemiru, a nešto tamno dolazi blizu njih, s točkama crvenog svjetla. Toga se sjećam. Sve to je bilo vrlo brzo. Nisu to ponovno prikazali. Sa završetkom ere Apolla, to je završilo.”

U filmu „UFO: Greatest Story Ever Denied“  prikazan je i niz retuširanih slika s Mjeseca, slika na kojima nije teško uočiti mjesto brisanja, a ponekad čak donekle i oblik obrisanih prizora.

Retuširani objekat na mjesecu

Evo za kraj nekoliko najnovijih vijesti i snimaka na tu temu, koja je očito daleko od zaključenja
.

Bolja snimka istog događaja:

.

Izvor: radioliberum.com