Velika zataškavanja: Tajni CIA-ini pokusi kontrole uma

1959. godina, vrhunac Hladnog rata, Mandžurijski kandidat, triler roman kojeg je napisao Richard Condon, sije jezu diljem nacije zbog mogućnosti postojanja bjesomučnog  tajnog  vladinog programa kontrole uma. Priča u romanu je o sinu iz prominentne političke obitelji kojem su isprali mozak te koji protiv svoje volje postaje atentator za komunističku partiju.

CoverUps

Mandžurijski kandidat, triler roman kojeg je napisao Richard Condon.

U filmu su major Bennett Marco, narednik Raymond Shaw i ostatak njihovog voda bili zarobljeni u Korejskom ratu 1952. godine, te im je ispran mozak da povjeruju kako im je Shaw spasio živote u borbi. Vraćaju se kući i Shaw dobiva Medalju časti. Ipak, Marco povremeno ima noćne more u kojima vidi Shawa kako ubija dva svoja suborca. Kada otkrije da još jedan član voda ima iste snove, odlazi otkriti misteriju o noćnim morama.

Shaw je u stvari postao uspavani agent.

Karo kraljica u špilu igraćih karti je podsvjesni okidač  koji ga primorava da slijedi naredbe, kojih se kasnije ne sjeća. Da bi stvari bile gore, Shawa kontrolira nitko drugi nego vlastita dominantna majka, koja radi s komunistima na uroti da se svrgne vlada.

Može li se ovakvo nešto dogoditi?

Koliko je nategnut ovakav zaplet? Ova priča je zabranjena u komunističkim zemljama, od tada je fascinirala poklonike teorija zavjera diljem svijeta. Naposljetku, koliko doista možemo vjerovati velikim vladama, čak i vlastitoj? Da li je vlada SAD-a sposobna učiniti ovako nešto vlastitim građanima?

Pročitajte o dokazima u nastavku teksta i odlučite sami.

Uvod u CIA-ine eksperimente kontrole uma

Henry A. Murray.

Godinama se spekulira da je CIA provodila brojen vrste tajnih eksperimenata na vlastitim građanima. Neki od tih eksperimenata uključuju podvrgavanje građana bolestima i testiranje produženog učnika LSD-a na subjektima koji toga nisu svjesni.

Theodore Kaczynski.

Značajan broj dokaza podržava tvrdnju da je tzv. Unabomber, nitko drugi nego Theodore Kaczynski, sudjelovao u  tajnom programu nazvanom MKULTRA. Ovaj niz eksperimenata koje je sponzorirala CIA provođeni su na Sveučilištu Harvard pod direkcijom Henryja A. Murraya, koji je u to vrijeme bio profesor Društvenih odnosa između 1959. i 1962. godine.

Ličnost 1: Je li Ted Kaczynski, slavni Unabomber, bio potaknut na ubojstvo CIA-inim eksperimentom koji je pošao po zlu?

Prema Alstonu Chaseu s portala TheAtlanticOnline.com, Kaczynski je podvrgnut „uznemirujućem i , onome što bi se sada gledalo kao etički neobranjivom, eksperimentu na dvadeset i dvoje preddiplomaca.“

U to vrijeme, Alston uvjerava, Kaczynski je bio „zreo, iako upečatljiv šesnaestogodišnjak kad je počeo svoje sudjelovanje. Dodijeljeno mu je kodno ime Lawful (Zakonit).“  „Svi znamo uznemirujući tijek povijesti Teda Kaczynskog. Pojavio se godinama kasnije kao terorist, koji šalje pisma bombe akademicima. Osuđen je na doživotni zatvor bez mogućnosti pomilovanja. Da li bi njegovo ponašanje moglo biti rezultat neuspjelog eksperimenta kontrole uma? Da li bi Kaczynski mogao biti „povratni udar“?

Što bi se dogodilo da su ove optužbe točne? Da li bi naša vlada učinila nešto tako podmuklo kao što je tretiranje vlastitih građana kao laboratorijskih miševa ili čak i gore? Dodatno, što bi rekli o moralnoj nadmoći koju naša zemlja obično zauzima protiv nehumanih eksperimentirajućih režima kao što su oni koje su provodili Nacisti?

CIA-ini projekti kontrole uma

Teško je zamisliti kako je bilo odrastati kao sin CIA-inog istraživača uključenog u najmračnije nacionalne tajne, a to je točno slučaj s Ericom Olsonom. Izjava ispod datira od 8.8.2002. pripisana obitelji Olson koja danas živi u Fredericku, Maryland, može malo dočarati kako bi bilo biti sin čovjeka za kojeg je vlada možda mislila da zna previše. Eric Olson i njegova obitelj sad već godinama nastavljaju tražiti istinu u vezi misteriozne smrti njihovog oca, prominentnog istraživača biološkog oružja u ranim pedesetima, koji je skončao u svojoj hotelskoj sobi u New Yorku. Izjava tvrdi slijedeće:

Frank Olson.

1. Smrt Franka Olsona (njihovog oca) 28.11.1953. bila je ubojstvo, a ne samoubojstvo.
2. Ovo nije priča o LSD eksperimentiranju, kao što je predstavljeno 1975. Ovo je priča o biološkom ratovanju. Frank Olson nije umro zato što je bio pokusni kunić koji je doživio „loši trip“. Umro je zbog zabrinutosti da bi mogao otkriti informacije koje se tiču vrlo povjerljivog CIA-inog programa ispitivanja nazvanog ARTICHOKE (Artičoka) iz ranih pedesetih i informacije koje se tiču uporabe biološkog oružja od strane SAD-a tijekom Korejskog rata.
3. Istina o smrti Franka Olsona skrivena je od obitelji Olson kao i od javnosti 1953. U 1975. godini priča koja pokriva smrt Franka Olsona bila je raširena. U isto vrijeme, obnovljeno zataškavanje istine o toj istoj priči izvršavali su najviši nivoi vlade, uključujući Bijelu kuću. Novo zataškavanje uključivalo je sudjelovanje osoba koje služe u trenutnoj administraciji.

U središtu zataškavanja slučaja Olson je optužba da je Franku, koji je bio biokemičar i istraživač biološkog oružja za vojsku SAD-a, dan LSD bez njegovog znanja ili pristanka godine 1953. u sklopu CIA-inog eksperimenta, što ga je dovelo do toga da počini samoubojstvo tjedan dana nakon teške psihotične epizode. CIA-in liječnik kojemu je zadatak bio nadzirati Olsonov oporavak tvrdi da je spavao u drugom krevetu u hotelskoj sobu u New Yorku, kada je Olson skočio kroz prozor u smrt niz deset katova na ulice New Yorka.

MK Ultra i projekt Artičoka

Jedna stvar koja je postala jasna: projekt MKULTRA ili MK-ULTRA uistinu je bio kodno ime za CIA-in program kontrole uma, vođen od Ureda za znanstveno obavještavanje. Program je započeo u ranima pedesetima. Prema većini izvora, nastavio se najmanje do kasnih šezdesetih.

Kao što je MK Ultra, Artičoka je bio ofenzivni program kontrole uma. Program je okupljao divizije vojske, mornarice, zračnih snaga i FBI-a. Dodatno, djelokrug projekta bio je dan u glavnim crtama u memorandumu iz siječnja 1952. u kojem je pisalo „Možemo li steći kontrolu nad pojedincem do te mjere da će odraditi naše zadatke protiv svoje volje i čak protiv osnovnih zakona prirode, kao što je samoočuvanje?“

Eksperiment američke vojske o učincima LSD-ja održan u Edgewoodu 1950.

Prema izvješćima jedne web stranice deklasificirani dokumenti MKULTRA indiciraju da je hipnoza bila primarni fokus u ranim pedesetima. Dodatno, eksperimentalni ciljevi programa su uključivali: „hipnotički prouzročene tjeskobe.“ Druge zanimljivosti ovog programa uključivale su:

-          Hipnotičko povećavanje sposobnosti učenja i prisjećanja kompleksne pisane materije

-          Proučavanje hipnoze i poligrafskog ispitivanja, hipnotičko povećavanje sposobnosti zapažanja i prisjećanja kompleksnog uređenja fizičkih objekata;

i

-          Proučavanje veze osjetljivosti osobnosti prema hipnozi

Nadalje, stranica izjavljuje da postoji još objavljenih dokaza da je projekt uključivao „tajnu uporabu mnogih vrsta droga, kao i druge metodologije, da bi se manipuliralo pojedinačnim stanjima uma i mijenjale moždane funkcije.“

Projekt MK-ULTRA prvi put je dospio u središte pažnje javnosti 1975. godine od strane kongresa SAD-a, u obliku Church odbora, kojeg je vodio senator Frank Church i od strane predsjedničke komisije poznate kao Rockefeller komisija. Ipak, istražni napori su ometeni činjenicom da je CIA-in direktor Richard Helms 1973. naredio da se svi dosjei o MKULTRA unište.

Prema autoru Johnu Marksu u knjizi CIA i obavještajni kult, CIA inzistira da su eksperimenti tipa MKULTRA napušteni. Međutim, CIA-in veteran Victor Marchetti izjavio je u različitim intervjuima da je CIA „rutinski provodila dezinformirajuće kampanje i da se CIA-ino istraživanje kontrole uma nastavilo.“

Prema stranici Namebase.org CIA je prošla suđenje prije objavljivanja ove knjige, tvrdeći da će ona ugroziti nacionalnu sigurnost. Sud se nije složio, ali izdavač je morao podnijeti rukopis CIA-i na prethodni pregled. CIA je tražila 339 brisanja, od kojih je većina odbijena na sudu. Štoviše, zajedno s knjigom Philipa Agee-a „Unutar kompanije: dnevnik CIA-e“, Marksova knjiga se smatra jednom od najvažnijih djela o CIA-i iz sedamdesetih.

Ted Kennedy.

Drugi dokazi koji podupiru istinitost takvih programa kontrole uma dolaze, ni više ni manje, od senatora Teda Kennedya. U Senatu 1977. Ted Kennedy je rekao:

„Zamjenik direktora CIA-e otkrio nam je da je preko trideset sveučilišta i institucija bilo uključeno u program „ekstenzivnog testiranja i eksperimentiranja“ koji je uključivao prikrivene testove drogom na građanima protiv njihove volje „na svim društvenim nivoima, visokim i niskim, domorodačkim Amerikancima i strancima“. Nekoliko ovih testova uključivalo je primjenu LSD-a na subjektima u društvenim situacijama protiv njihove volje. Najmanje jedna smrt, ona dr. Olsona, rezultirala je iz ovih aktivnosti. Sama Agencija priznaje da su ovi testovi imali malo znanstvenog smisla. Agenti koji su bili zaduženi za nadziranje nisu bili kvalificirani znanstveni promatrači.“

Kanadska veza

Obujam MKULTRA-e postaje još mračniji. Prema Marksu, eksperimenti su izvezeni u Kanadu kad je CIA regrutirala škotskog liječnika Donalda Ewen Camerona, kreatora svakakvih čudnovatih eksperimenata koji uključuju um.

Donald Ewen Cameron (rođen Gottlieb).

Marks tvrdi da se Cameron nadao ispraviti shizofreniju „brišući sjećanja i potpuno ponovno gradeći psihu.“ Navodno, ovaj je neobični momak putovao iz Albany-a (New York) u Montreal svaki tjedan kako bi radio na Allanovom memorijalnom institutu Sveučilišta McGill. Prema knjigama primao je godišnju plaću od $69.000 od 1957. do 1964. za tamošnje provođenje MKULTRA eksperimenata.

Navodno, Cameron je eksperimentirao s različitim paralitičkim drogama osim LSD-a, kao i s „elektrokonvulzivnom terapijom trideset do četrdeset puta jačom od normalne.“

Prve količine LSD-ja za eksperimente na ljudima je isporučio farmaceutski div Sandoz.

Prema Marksu, njegovi energični eksperimenti sastojali su se od dovođenja subjekata u drogom induciranu komu ponekad tjednima odjednom (do tri mjeseca u jednom slučaju) i puštanja vrpci s bukom ili jednostavnim ponavljajućim rečenicama.

Marks dalje navodi da su Cameronovi eksperimenti obično izvođeni na pacijentima koji su ušli u institut s manjem problemima kao što su anksiozni poremećaji i postporođajna depresija, od kojih su mnogi trajno oštećeni zbog njegovih postupaka. Rezultati Cameronovih eksperimenata su bili krajnje uznemirujući: inkontinencija, amnezija, zaboravljanje govora, vlastitih roditelja i mišljenje da su ispitivači njihovi roditelji.

Imigracijska dozvola dr. Williama Sarganta, začetnika zloglasnih tehnika kontrole uma i eksperimenata na ljudima. 

Cameronov rad je bio inspiriran i prekopiran od britanskog psihijatra dr. Williama Sarganta iz bolnice Sv. Toma u Londonu i bolnice Belmont u Surreyu, koji je također ekstenzivno eksperimentirao i to na štetu svojih pacijenata bez njihovog pristanka. Prema Marksu, Sargant je bio jednako upleten s Obavještajnim službama.

To je bilo za vrijeme ere kada je Cameron postao svjetski poznat kao prvi predsjednik Svjetske psihijatrijske udruge kao i predsjednik Američke i Kanadske psihijatrijske udruge. Možda ironično, Cameron je također bio član Nuremberškog medicinskog tribunala, samo desetljeće ranije. Razumno je upitati se da li je naučio ponešto od nacista?

Stvari se saznaju

Pa gdje su onda danas svi dokazi? Nažalost, kao i svega što uključuje optužbe na račun CIA-e, čvrstih dokaza je malo.

Richard Helms.

Navodno je 1973. godine direktor CIA-e Richard Helms naredio da se svi dosjei o MKULTRA unište. Onda je logično da je većina CIA-inih dokumenata o projektu također uništeno, čineći punu istragu o MKULTRA čistom maštom.

The New York Times je izvijestio 1974. da je CIA provodila ilegalne domaće aktivnosti, uključujući eksperimente na građanima SAD-a za vrijeme šezdesetih. Ta reportaža je izazvala istrage od strane Kongresa SAD-a, u obliku odbora koji je vodio senator Frank Church i predsjedničke komisije poznate kao Rockefeller komisija.

Kongresni odbor koji je istraživao CIA-ina istraživanja, kojeg je vodio senator Frank Church, zaključio je da je očito da nije tražen prethodni pristanak ni od jednog od subjekata.

Odbor je zaključio da „eksperimenti sponzorirani od strane tih istraživača… dovode u pitanje odluku agencija da se ne odrede granice unutar eksperimenata.“

Predsjednik Gerald Ford je 1976. izdao prvu izvršnu naredbu o obavještajnim aktivnostima koja, između ostalog, zabranjuje „eksperimentiranje s drogama na ljudskim subjektima, osim ako postoji informirani pristanak, napismeno i sa strankom bez interesa kao svjedokom, za svakog takvog ljudskog subjekta“ i u skladu sa smjernicama Nacionalne komisije.

Zaključak:

Da, zaista se s nečim bježalo u CIA-i za vrijeme vrhunca Hladnog rata. MK-Ultra je bio beskrupulozan i činjenice koje okružuju smrt Franka Olsona ostaju zamagljene sumnjama svih ovih godina kasnije.

Još više zastrašujuće pitanje je da li se ovakvi tajni programi nastavljaju i danas? Da li naša vlada možda još uvijek pokušava zadobiti dodatnu prednost koja bi garantirala našu globalnu dominaciju stoljećima koja slijede? Samo se nadamo da je odgovor na ovo uznemirujuće pitanje negativan.

Voljeli bismo vjerovati da možemo imati povjerenja u Uncle Sam-a što se tiče ovog predmeta. Položit ćemo vjeru u nadu da je Uncle Sam odustao od svakog interesa za eksperimente kontrole uma, ali za svaki slučaj, taj šešir od tanke aluminijske folije će biti na mjestu gdje lako možemo doći do njega.

Reference

• Marks, John (1979). The Search for the Manchurian Candidate.
  New York: Times Books. ISBN 0-8129-0773-6.
• Marchetti, Victor and Marks, John D. The CIA and the Cult of Intelligence.
  New York: Dell Publishing, 1975. 397 pages.
• “Book Disputes CIA Chief on Mind-Control Efforts”, by Bill Richards.
  The Washington Post, January 29, 1979, page A2.
• “The CIA’s Attempt At Mind Control: Bad Trips?”,
  The Washington Post, February 15, 1979, page C2.
• “Canadians Sue U.S. Over CIA Tests of Behavior Modification Methods”, by Laura A. Kiernan.
  The Washington Post, December 12, 1980, page A44.
• “Tests Contradict U.S. Story of Man’s Suicide; Family Suspects CIA Killed Researcher”
  by Brian Mooar. The Washington Post, July 12, 1994, page B1.
• “New Study Yields Little on Death of Biochemist Drugged by CIA”, by Brian Mooar.
  The Washington Post, November 29, 1994, page B3.
• “Mk Ultra”, by Mark Jenkins.
  The Washington Post, September 25, 1998, page N15.
• The Frank Olson Project – a website created by Frank Olson’s family
  to explore the issues surrounding his death.
• Declassified MKULTRA Documents at the Black Vault – the full 4-CD collection
  of MKULTRA (and related) FOIA documents, online.
• Declassified MKULTRA Project Documents
• www.Namebase.org

          prevod V.Stetic

Probudi se..vreme je...

Film moze poslužiti kao budjenje za mnoge koji se dosad nisu imali prilike susresti s ovakvim informacijama ...





http://www.youtube.com/watch?v=y5CQHk4eJi4

OTTO SKORZENY, DOPUKOVNIK WAFFEN SS-a, NJEMACKI KOMANDOS KOJEG JE FÜHRER ADOLF HITLER NAJVISE CIJENIO – UBIO JE NIKOLU TESLU DAVLJENJEM !?

 

“…. Prema izjavama Skorzenyja, on i Gehlen su uspjeli namamiti Teslu dan prije umorstva da im otkrije detalje njegovih najvažnijih otkrića. Nakon što su ga ubili, ispraznili su cijeli sadržaj Teslinog sefa i sve što su od tamo ukrali su predali Hitleru. (Opaska; SAD je ponovno došla u posjed ovih dokumenata kroz operaciju Paperclip ili operacija spajalica, na kraju II Svjetskog Rata.) … “
Priznanje Otta Skorzenyja (pred kraj njegova zivota, tocnije) za online tiskovinu Veterans Today, kojeg prenosimo u cijelosti, zorno potvrdjuje da je najbolji njemacki komandos zadavio Nikolu Teslulu Teslu, jednog od najvećih i najnadarenijih ljudi na planeti. O urođenom geniju Nikole Tesle se puno puta naširoko pisalo, tako da nema potrebe ovdje dodavati išta više o Teslinom životu, briljantnosti, vizijama i postignućima.
NJEMACKI KOMANDOS OTTO SKORZENY – POVIJEST GA JE ZABILJEZILA KAO JEDNOG OD NAJBOLJIH KOMANDOSA SVIJETA. RIJEC JE O OMILJENOM HITLEROVOM KOMANDOSU KOJI JE OSLOBODIO TALIJANSKOG DIKTATORA BENITTA MUSSOLINIJA I KOJI JE RADIO NA UBOJSTVU JOSIPA BROZA TITA, DOPUKOVNIK WAFFEN SS-a KOJI SE DOKOPAO TESLINIH TAJNIH DOKUMENATA (PRETHODNO GA ZADAVIVSI) I KOJI IH JE ODNIO IH ADOLFU HITLERU.
Ukratko, Tesla je bio nevjerojatan, intuitivan, kreativni genije koji je, među mnogim stvarima, otkrio naizmjeničnu električnu energiju (koja u stvari pokreće moderan svijet), radio (Za čije je navodno otkriće Marconi pobrao nezasluženu slavu.).
Moderni biografi Teslinog života i djela dodijelili su mu nazive: „oca fizike“ čovjeka koji je „osmislio XX stoljeće“ i „sveca zaštitnika moderne elektrifikacije.“
Većina njegovog životnog rada se zasnivala na besplatnoj energiji, za koju je Tesla imao viziju da se bežično prenosi zrakom ili kroz samu Zemlju bez potrebe za strujovodima – no unatoč godina pokušaja, on nikada nije uspio osigurati potreban novac kako bi postigao ostvarenje svoga sna.
Već dugo kruži glasina o tome kako je Tesla otkrio i osmislio značajan boj električnih i elektroničkih naprava koje su bile dekadama ispred svog vremena i kako su iste bile od posebnog interesa za vojsku i tajne službe SAD-a. Tesla je patentirao oko 300 naprava u 25 zemalja, mnogi od tih patenata su imale dalekosežne primjene i važnost.
NIKOLA TESLA JE UBIJEN GUSENJEM !?
Na You tube-u postoji prezentacija u kojoj Eric Berman priča Gregu Syzmanskiju kako je otkrio da je njegova bivša djevojka bila kćer bivšeg nacističkog komandanta Otta Skorzenyja, te da je tako sasvim slučajno imao priliku sresti se s ostarjelim Skorzenyjem koji je godinama živio u SAD-u, radeći kao stolar s novim identitetom koji mu je omogućila americka CIA nakon II Svjetskog Rata.
Berman (koji ponekad koristi pseudonim Eric Orion) je dobio puno priznanje Skorzenyja, koji se približavao kraju svog života, i koji mu je dao punu kutiju za cipele sa stotinama fotografija koje podupiru njegove tvrdnje.
Među brojnim važnim otkrićima, Berman je čuo od Skorzenyja da je on osobno ugušio Nikolu Teslu 06.01.1943., te da mu je tada u ubojstvu asistirao njegov nacistički kolega Reinhard Gehlen. Tesla je tada imao 86. godina.
OTTO SKORZENY POD NOVIM IDENTITETOM U SJEDINJENIM AMERICKIM DRZAVAMA
Prema izjavama Skorzenyja, on i Gehlen su uspjeli namamiti Teslu dan prije umorstva da im otkrije detalje njegovih najvažnijih otkrića. Nakon što su ga ubili, ispraznili su cijeli sadržaj Teslinog sefa i sve što su od tamo ukrali su predali Hitleru. (Opaska; SAD je ponovno došla u posjed ovih dokumenata kroz operaciju Paperclip ili operacija spajalica, na kraju II Svjetskog Rata.)
Otto Skorzeny je bio Hitlerov najbolji komandos i tjelohranitelj, jedan je od mnogih nacista koji su se infiltrirali u SAD nakon II Svjetskog Rata kroz operaciju Paperclip, na isti je način u Ameriku stigao iReinhard Gehlen, koji je doprinio efikasnosti CIA-e, a i kreator je modernog BND-a (Tajna službu Njemačke.). Reinhard Gehlen je bio general u njemackoj armiji tijekom Drugog svjetskog rata i glavni zapovjednik svih njemackih obavjestajaca na istocnom ruskom bojistu. Taj bivsi SS-ovac i njemacki visoki casnik Wehrmacht-a je osnivac i danasnje moderne njemacke obavjestajne sluzbe, a djelovao je i u americkoj CIA-i na visokim polozajima. Takodjer je i Vitez Malteskog Reda.
REINHARD GEHLEN – HITLEROV SUPERSPIJUN KOJI JE SOVJETIMA I KOMUNISTIMA NA ISTOCNOM BOJISTU SVOJIM DJELOVANJEM ZADAO NENADOKNADIVE UDARCE. REORGANIZATOR CIA-e, UTEMELJITELJ NJEMACKOG BND-a, I MALTESKI VITEZ
Iako se u javnosti mislilo da je Skorzeny umro 1975. u Španjolskoj, on se u javnosti ponovno pojavio 1999. Otto Skorzeny je objasnio kako je (unatoč povijesnim knjigama i informacijama koje je servirala CIA) pomogao Hitleru da pobjegne u Austriju u zrakoplovu kojim je upravljala žena pilot Hanna Reitsch. Kasnije je Adolf Hitler u najvecoj tajnosti prebacen na Antarktik u njemacku tajnu bazu NEUSCHWABENLAND koja i danas egzistira.
HANNA REITSCH (gore na slici) – zena pilot koja je spasila kancelara Reicha, Adolfa Hitlera
„Hitler nije umro počinivši samoubojstvo,“ rekao je Skorzeny. „Ubijen je njegov dvojnik, tako što su ga upucali između očiju, i zubarski karton dokazuje kako to nije Hitler. Amerikanci su tu informaciju držali u tajnosti jer su bili zabrinuti da bi istina mogla razgnjeviti Ruse“ – zakljucuje Otto Skorzeny u interviewu za americki “Veterans Today”.
Unatoč prepirkama o Teslinom podrijetlu, Tesla, hrvatsko-srpskog podrijetla, je rođen u Smiljanu u Lici, 10.07.1856., u regiji Austrougarske (Vojne Krajine – Austrougarske, koja je 1881. pridružena Banovini Hrvatskoj kao Ličko-Krbavska Županija), u kojoj je tada živjelo većinom pravoslavni živalj, a koja se danas nalazi u modernoj Republici Hrvatskoj.
Tesla je bio sin pravoslavnog svećenika koji je došao do mjesta nadbiskupa, Tesla je imao mogućnost čitati o mnogim temama zahvaljujući očevoj osobnoj biblioteci. Kao mladi dječak, pratio je svog oca na putu u Rim, gdje je imao prilike čitati mnoge manje poznate radove i knjige koje su se nalazile u Vatikanskoj znanstvenoj knjižnici.
Nakon što je završio studije inženjerstva i fizike na Politehničkoj školi u Gracu , Tesla je nastavio svoje školovanje na Sveučilištu u Pragu. Od početka je pokazao nevjerojatnu sposobnost u rješavanju mehaničkih i znanstvenih problema, naročito u dijelu elektriciteta i aplikacija proizvodnje električne energije.
Nakon što je radio u podružnici Edisonove Telefonske Kompanije u Budimpešti, Parizu i drugim gradovima Europe, Nikola Tesla je krenuo u Ameriku da bi se sreo s čovjekom koji mu je osigurao prvi posao, to jest s Thomasom Edisonom.
Tesli je bilo teško raditi za Edisona (zbog toga što Edison nije održavao svoj dio financijske pogodbe), no uskoro je Tesla uspio pronaći financijere za svoje projekte, istraživanja i nova otkrića.
Financijeri kao što je John Pierpont (J.P.) Morgan, George Westinhouse iJacob Astor su bili među ljudima koji su vidjeli potencijal u Teslinom pionirskom istraživanju kako bi mogli unovčiti njegova tehnološka otkrića na polju elektriciteta, bežične komunikacije i fizike.
Jedini oficijelni dokument o Teslinom dolasku u SAD je onaj iz luke New York, datuma 07.04.1882., u kojem stoji da je 25-godišnji Tesla stigao u istoimenu luku brodom SS Nordland, te da je iz Europe krenuo iz luke Antwerpen. On je na ovo putovanje krenuo nakon što je predavao u Parizu.
Tesla je u New York stigao kao „radnik“ iako bi ova klasifikacija teško mogla odgovarati čovjeku koji je postao najpoznatiji izumitelj u ljudskoj povijesti, s preko 700 patenata koji su njegovo životno djelo.
AUSTROUGARSKA PUTOVNICA NIKOLE TESLE S KOJOM JE DOSAO U U.S.A.
Njegova tehnološka otkrića su zacijelo skrenula pozornost osoba gladnih moći i dominacije nad svijetom.
U velikom su dijelu Tesline inovacije i karijera bili isključni iz povijesnih knjiga jer su njegovi patenti ukradeni i nakon toga korišteni kao oružje.
NIKOLA TESLA, CIJA SU OTKRICA ZAINTRIGIRALA SVJETSKE MOCNIKE
Vecini ljudi nikada nije dozvoljeno da saznaju o supresiji Teslinih naprednih znanstvenih otkrića, niti im je dozvoljeno da saznaju koje su osobe profitirale iz krađe njegovih radova – točnije da otkriju tko su ljudi koji su orkestrirali takvim zlim planom.
Iako je puno toga pisano o Teslinim uspjesima i padovima, malo tko je detaljno opisivao što se događalo iza scene financijskih aktivnosti koje su dovele do nacističke zavjere kako bi došli do Tesline tehnologije i tko je u zašto plaćao razvoj takvih tehnologija.
Mnogi od Teslinih patenata su došli u ruke nacista između dva svjetska rata. Na koncu se Tesla parnicama trebao boriti za svoje vlastite patente.
Iako je Nikola Tesla uspio dobiti većinu tih parnica za pravo patentiranja, njegovi su izumi i tehnologije bilu konstantno kradeni i prodavani nacističkoj Njemačkoj i drugim stranim vladama, tako da on nikada nije mogao ostvariti financijski uspjeh koji mu je s pravom pripadao.
Kroz cijelu karijeru Tesli su drugi upropaštavali njegov rad i imovinu, i to je uglavnom prolazilo neopaženo. U vrijeme smrti (prema riječima njegovog ubojice, njemackog komandosa Otta Skorezenyja) na dan 06.01.1943., Tesla je u biti urmo u potpunoj bijedi, to jest bez prebijenog novčića.
Otto Skorzeny, rodjen je u Beču, 12. lipnja 1908., austrijski je časnik Waffen SS-a (Obersturmbannführer/potpukovnik) vođa njemačkih komandosa u 2. svjetskom ratu, poznat po oslobađanju Benita Mussolinija 1943. i neuspjelom lovu na Josipa Broza Tita 1944. godine, ali i po ubojstvu Nikole Tesle usred New Yorka, kada je, ubivsi Teslu davljenjem, Nijemcima donio najvaznije Tesline spie, nacrte i otkrica 1943. godine
Na pravoslavnu badnju večer, Teslu su pronašli mrtvog na krevetu, obučenog u svečano odijelo, ruku prekriženih na grudima. Govorili su kako je ovaj čovjek velikog uma, vjerojatno predosjetio smrt, zbog toga je obukao svečano crno odijelo, prije nego li je izdahnuo. To je nevjerojatna laž i svojevrsna „Nemoguća Misija“, čak i za tako veliki um kao što je bio Teslin.
Ovo je samo još jedan dokaz da je ubijen, i da su ga njegove ubojice obukli u svečano crno odijelo, ostavljajući ga na krevetu nakon što su ga umorili! Njegove ubojice: Otto Skorzeny i Reinhard Gehlen. Uspjeh Nikole Tesle u otkrićima novih tehnologija nije prošao nezapaženo od strane mnogih velikih industrijskih kapitalista i različitih vlada svijeta.
CASNIK WAFFEN SS-a, OBERSTURMBANNFÜHRER (DOPUKOVNIK) OTTO SKORZENY (NA SLICI GORE I DOLJE)
U stvari, mnogi Teslini izumi su dalje razvijani kroz tajne vladine programe koji su nastali nakon izuma naizmjenične struje, elektro-magnetske energije, električnih motora, generatora, zavojnica, radio transmisije, tehnologije za pohranu električne energije i tehnologije bežične komunikacije.
Pošto je Tesla često bio duboko fokusiran na svoja istraživanja u zabačenim laboratorijima, nadgledanje Teslinih pravnih poslova je bilo u rukama najbližeg suradnika, Georgea H. Scheriffa.
Scheriff je često savjetovao Teslu o neriješenim patentima, ugovorima, parnicama, poslovnim prijedlozima, javnim prikazivanjima i financijskim poslovima.
Kao što to obično biva sa svakim pouzdanim suradnikom, Scheriff je često stajao uz Teslu u njegovim usponima i padovima i financijskim noćnim morama, ponekad je čak i tražio dodatno kreditiranje za hotel Waldorf-Astoriu u kojem je Tesla često obitavao, ili mu je osiguravao direktan upliv novca za istraživanja koja je Tesla trebao po ugovoru obaviti.
Pri kraju svoje karijere, Tesla je deložiran iz Waldorfa zbog neplaćenog računa koji je iznosio, za ono vrijeme, velikih, 2000 dolara.
Dok je Tesla radio na tajnom projektu vlade SAD-a u Colorado Springsu, Scheriff je komunicirao s Teslom o njegovom poslovnom i novčanom stanju. Tesla je tada govorio o boljoj budućnosti i skorom financijskom uspjehu i kako ga je Scheriff stalno upozoravao o nedostatku novaca. Tesla je počeo sa konstrukcijom tornja za bežični prijenos energije “Wardenclyffe,” u Shoreham, Long Islandu, s novcem koji je investirao J.P. Morgan.
Kada je Morgan otkrio da će toranj besplatno prenositi električnu energiju i radio valove, on je otkazao projekt i naredio rastavljanje tornja i prodavanje svih njegovih dijelova u staro željezo. Morgan nikako nije želio da Amerikanci dobivaju besplatnu električnu energiju, radio i televiziju.
Tesla je bio shrvan, kada je čuo vijest, no nastavo je na radu novih izuma. Unutar dokumentacijeRockefeller Connection Recordsa stoji da je Battery Place broj 17. to jest zgrada Whitehall bila vlasništvoFranka Rockefellera koji je sa svojom braćom Williamom i Johnom D-jem posjedovao mnoge kompanije s uredima koji se tamo nalaze.
U istoj se zgradi nalazila uprava International Longshoremen’s Association (ILA), a bavila se različitim poslovima, od nafte, rudarstva i posjedovanja drugih kemijskih kompanija.
Također su posjedovali kompaniju Union Sulphur, koju je vodio Njemački kemičar Herman Frasch koji je patentirao metode ekstrahiranja sumpora i petroleja. Frasch je također radio za John D. Rockefellera u Standard Oilu, koja je razvijala slične metode ekstrakcije.
Frank Rockefeller je također bio investitor Buckeye Steel Casting-a iz Columbusa u Ohiou. Buckeye je proizvodio automatske spojnice i šasije za vagone vlaka koje su posjedovali Harrimans, Rockefellersi i J.P Morgan i na koncu Samuel Prescott Bush koji je od generalnog menadžera postao predsjednik kompanije nakon što je vlasnicima priskrbio ogromnu dobit.
Samuel P. Bush je u suradnji s Rockefellerima došao do pozicije direktora Odbora Ratne Industrije s kojom je uspio kreirati ugovor s Remington Arms za vrijeme rata, sve to zahvaljujući Percy Rockefelleru. „Vjeran“ suradnik Nikole Tesle, kojeg je Tesla nekada oslovljavao s „knjigovođa“ ili „tajnik“ George Scheriff je radio za Union Sulphur.
U normalnim situacijama ovo ne bi stvaralo nikakvo zvono za uzbunu, no ako se uzmu u obzir sve ekonomske neprilike u kojima se Tesla stalno nalazio onda je to potpuno drugačije. Scheriff je imao svako pravo da svojoj obitelji osigura normalan život. To je bio „Američki način života.“ No ako pažljivo promotrimoUnion Sulphur Co. onda ćemo otkriti kako je netko tu bio varan i prevaren, a to je Tesla, Scheriff je bio sama srž ove prevare.
Tko je bio George Scheriff? Ili još bolje tko je bio George H. Scheriff Senior?
GEORGE H.W. BUSH STARIJI, AMERICKI PREDSJEDNIK S MUTNIM PODRIJETLOM OD OCA “TAJNIKA” NIKOLE TESLE !?
Ne postoje legalni zapisi i dokumenti o Georgeu H. Scheriffu, niti da je on rođen ili da je on živio u SAD-u krajem XIX vijeka do 1925., pa ipak taj George Scheriff je bio asistent/knjigovođa Nikole Tesle.
Jednina fotografija u javnim datotekama (na slici dolje) s ovjekovječenim Georgeom Scheriffom je ona banketa Radio Inženjera iz 1915. godine. Tesla stoji na nogama, u sredini, najviši je os svih. Scheriff se nalazi također u istom redu na desnoj stani slike, jedini je od ljudi koji stoje, a da mu se vide ruke.
A sto ako je Scheriff rođen u Njemačkoj, bi li to na svu ovu misteriju bacilo malo više svijetla? Vjerojatno bi, da postoje takvi dokumenti, no poznato je da su takvi ljudi koju su radili za nacističku stranku uglavnom imali sve dosjee i podatke o svom podrijetlu uništene i izbrisane – no nakon što dalje ispitamo ovu nepoznanicu i nakon što dalje pročitate ovaj tekst otkrit ćete da i te kako ima veze s obitelji Bush.)
Ukratko, Otto Skorezny je tvrdio kako je pravi identitet Georgea H. W Busha, u stvari George H. Scheriff mlađi, te da je on sin ilegalnog imigranta iz Njemačke, Teslinog knjigovođe/asistenta Georgea H. Sheriffa starijeg.
Ovo vrijedi više od tisuću riječi. No to nije jedina bomba koju je Otto Skorzeny izbacio iz sebe tog dana 1999., Skorzeny je iza sebe ostavio punu kutiju od cipela s fotografijama koje su pokrivale više od 60. godina njegove povijesti, među njima su bile osobne fotografije Skorzenyja, on ih je sve opisao Bermanu do u detalje.
NJEMACKI KOMANDOS I DOPUKOVNIK WAFFEN SS-a, OTTO SKORZENY (gore i dolje)

Sluzbena zastava i oznake Waffen SS (punim imenom Waffen Schutzstaffel (hrvatski: Oružani zaštitni odred), borbenog ogranaka SS-a, ogranka NSDAP-a, nacionalsocijalističke stranke u Njemačkoj za vrijeme Drugog svjetskog rata. Vrhovni zapovjednik je bio Heinrich Himmler, jedan od prvih ljudi do Hitlera, a najbolji komandos Waffen SS-a je bio Otto Skorzeny. Organizacija je provodila arijevsku politiku. (na slici gore i dolje)
Cijeli niz fotografija pokazuje mladog i nadmenog Skorzenyja u punoj ratnoj uniformi nacističkog SS-a, snimljen je i do svoga Fuhrera Adolfa Hitlera. U toj kutiji su i fotografije Reinharda Ghelena (SS generala i špijuna), doktoraJosepha Mengelea (Anđela Smrti), Martina Bormmanna (Hitlerovog pomagača i SS casnika).
Eric „Orion“ Berman je u interview-u kojeg je dao uživo za Republic Broadcasting Network 17.01.2006. detaljno objasnio sljedeće:
„Skorzeny j umro 31.12.1999. Njegovo tijelo je kremirano, imam kopiju njegove smrtovnice, i vidio sam njegovo pepeo. Nakon rata, on je pomogao Georgeu Bushu da utemelji CIA-u kroz operacije Paperclip i ODESSA.“
Berman je napomenuo kako je Skorzeny oslobođen od optužbi na suđenju nacistima u Nurenbergu i da je on u CIA-u uspio ubaciti preko 50 tisuća nacističkih ratnih zločinaca, te da u SAD nisu samo dovodili raketne znanstvenike nakon II Svjetskog Rata.
Berman je Skorzenyja opisao kao vrlo fokusiranog i lucidnog starca od 90 godina, i da je u tim godinama još uvijek bio jako mobilan. Tvrdi da je mogao bez problema šetati uokolo i da je imao impresivnu pojavu i najveće ruke koje je ikada vidio u životu. Bio je visok 193 centimetra, što je visoko i za današnje standarde.
Kada su Bermana zapitali kako je moguće da mu je Skorzeny povjerio takve informacije, on je odgovorio sljedeće:
„Hodao sam s jednom od njegovih kćeri. Kao prvo moram reći da je on jasno znao da sam ja Židov. Ja sam iskren momak, i on je smatrao kako ću ja zaista pokušat uraditi nešto po njegovom pitanju i kako ću ga iznijeti pred pravdu, kako ću napravit nešto po pitanju nacističkog ratnog kriminalca.
Njegov cilj je bio …. On je mislio da su ga zeznuli Bushevi to jest George Bushza velike sume novca tijekom svih ovih godina. Ovo je bio njegov pokušaj da se konačno s njima obračuna.“
U Tesla Tech Inc. Magazinu broj četiri, od 03.08.2006., je izašao biografski tekst o Nikoli Tesli, pod nazivom: “Extraordinary Technology,” (Nevjerojatna tehnologija), u njemu je Dustin Wallace pisao o Teslinom djetinjstvu, o nekim njegovim izumima i njegovim posljednjim danima života. Wallace piše na stranici 21-22 slijedeće:
„Članovi kraljevske obitelji predratne Jugoslavije su se susreli s Teslom u jesen 1942. No ipak s Teslom se srela i tajnica Charlotte Muzar, ona je nakon susreta s Teslom izjavila kako joj se čini da neće preživjeti narednu noć. Jedan drugi Teslin prijatelj Kenneth Swezey je posjetio Teslu u isto vrijeme i primijetio kako se Tesla hrani samo s malo Nabisco keksa i toplog mlijeka.
Bilo je sasvim očigledno da se Tesla približava kraju života. Do kraja prosinca 1942., Tesla je počeo niz susreta s agentima vlade SAD-a kako bi s njima podijelio neke od svojih najdelikatnijih otkrića. Ti su ljudi uzeli mnoge od njegovih dokumenata kako bi ih snimili na mikrofilmove.
„04.01.1943., Teslu je zadnji put posjetio njegov „vjerni asistent“ George Scheriff, nakon toga su Teslu pronašli mrtvoga na krevetu njegove hotelske sobe u jutro 08.01.1943. On je umro negdje u ta četiri dana između otkrića njegovog mrtvog tijela i posjete Scheriffa.
Tekst nastavlja dalje ovim podacima: „Nakon Tesline smrti, Ured SAD-a za Vlasništvo Stranaca ili „United States Office of Alien Property“ je pod instrukcijama FBI-ja konfiscirao sve Tesline dokumente i njegove osobne stvari. Ovo je bio jako interesantan manevar ako se uzme u obzir da je Tesla bio američki državljanin.“
Značaj ovog naoko benignog opisa Teslinih zadnjih dana života i intervencija koje su uslijedile nakon njegove smrti nas dovode u direktnu vezu s navodima Otta Skorzenyja. Kako je sam Skorzeny detaljno objasnio Bremanu njegove veze s H. W. Bushom (Georgeom H. Scheriffom mlađim) u organiziranju CIA-e tako što su apsorbirali nacističke SS agente on je sam priznao: „Da je zajedno s Reinhardom Ghelenom ubio Nikolu Teslu 06.01.1943., tako što su ga zadavili/ugušili.“
Prije samog ubojstva Skorzeny i Gehlen su „naširoko i detaljno pričali s Teslom o njegovim najnaprednijim tehnologijama i nakon ubojstva su ukrali nacrte Teslinih najboljih i najtajnijih izuma.“
S pravom se pitamo da li su to „vladini agenti“ o kojima je pisao Dustin Wallace? Tajming posljednjeg posjeta Georgea Scheriffa Nikoli Tesli je također iznimno sumnjiv.
Skorzeny nije stao samo na ovim otkrićima koja su mu „olakšavala dušu.“ On je opisao veze s Frankom Edwardom P—–, iz južne Floride (Breman tvrdi da neizdavanjem cijelog prezimena štiti Skorzenyjevu kćer), te veze s Reinhardom Ghelenoim to jest Hankom Janowiczem iz Waynea, N. J., i Doktora Josepha Mengelea to jest Stevena Rabela.
Otto Skorzeny i Adolf Hitler, u donjem lijevom kutu vidite Skorzenyja u poznim godinama kao građanina SAD-a (na slici desno u boji) i vec ostarjeli Nikola Tesla u zadnjim godinama zivota, prije nego je ubijen od strane dopukovnika Waffen SS-a, Otta Skorzenyja (na slici lijevo)lje)
Berman je na to rekao sljedeće:
„Gehlen je FBI upozorio o Skorzenyju koji je otkrio svoj pravi identitet i lokaciju, nakon toga se Gehelen (Janowicz) skrio. Mengele (Rabel) je uz pomoć serije hormonskih injekcija koje usporavaju starenje, crne perike i „kanibalizma“ održao svoj mladenački izgled.“
Nakon što je istražio i potvrdio neke od Skorzenyjevih navoda, Berman je kontaktirao Ministarstvo Pravosuđa SAD-a kako bi ih obavijestio da se određeni nacistički špijuni kriju unutar određenih frakcija tajnih agencija SAD-a, naročito unutar CIA-e. „Moje misli su bile, da trebam ove tražene naciste, ratne kriminalce, ubojice iz holokausta i teroriste dovesti pred lice pravde.
Želio sam kontaktirati vladu SAD-a i reći im: „Hej ljudi, oni su još živi.“ Želio sam pravdu. To je bila moja jedina namjera. Prvotno sam pokušavao kontaktirati Elija Rosenbauma koji je voditelj odjela za specijalne istrage Ministarstva Pravosuđa.
No na koncu su oni mislili kako je riječ o prevari i rekli su mi kako griješim, i da je CIA otkrila kako su svi oni mrtvi. To je sve što su mi rekli, i naravno, da ja nisam u pravu.“
TRI AMERICKA PREDSJEDNIKA: GEORGE H.W.BUSH SENIOR (NAVODNI SIN TAJNIKA/KNJIGOVODJE NIKOLE TESLE), JIMMY CARTER I BILL CLINTON. POSTOJE TAKODJER INDICIJE DA CARTER I CLINTON ZNAJU O PRAVOM PODRIJETLU OBITELJI BUSH.
Ovaj tekst je samo skraćena verzija, uratka Idaho Observer-a iz 2007. godine, koji s nevjerojatnim detaljima objašnjava koliko se smrt Nikole Tesle i njegova najvažnija otkrića još uvijek dobro kriju od javnosti, zajedno s političkim igrama u vrhu SAD-a i svjetske piramide vlasti. Sasvim nam je jasno koliko ovi tekstovi mogu nalikovati na “teorije zavjere” i koliko mogu stvoriti kontroverzi no previše nas detalja iz Teslina života i djela te njegova smrt u krajnjem siromaštvu tjeraju na pomisao da istina možda uopće nije daleko od napisa u ovim tekstovima.
Izvori: Veterans Today // http://znanost.geek.hr/clanak/nikolu-teslu-je-ubio-otto-skorzeny/
http://ww2-militarystore.yolasite.com/otto-skorzenys–unternehmen-eiche.php

http://imperialweekly.blog.hr/2012/07/1630901815/otto-skorzeny-dopukovnik-waffen-ssa-njemacki-komandos-kojeg-je-fhrer-adolf-hitler-najvise.html

preuzeto sa bloga V.Mihajlovic